Splitska župa sv. Marka evanđeliste na Neslanovcu proslavila je u ponedjeljak 25. travnja blagdan svoga nebeskog zaštitnika sv. Marka. Središnje misno slavlje predvodio je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović.

Pozdravivši sve župljane i štovatelje sv. Marka, mons. Vidović je u uvodu rekao da smo se okupili kao hodočasnici na putu vjere, istom putu za Kristom na koji su nas poveli apostoli i njihovi učenici poput sv. Marka. U prigodnoj homiliji je istaknuo da o sv. Marku u Svetom pismu ima malo ali dovoljno da se može vidjeti tko je i kakav je bio te zašto ga slavimo. Mons. Vidović je prisutnima pojasnio kako neki teolozi tumače da je Posljednja večera bila upravo u kući Markove majke Marije pa se može pretpostaviti da je sv. Marko vidio što se događalo u 'gornjoj sobi', a možda je čak i posluživao Isusa i apostole. Nadalje, sv. Marko jedini od evanđelista, dok u svom evanđelju opisuje dramu u Getsemanskom vrtu, spominje mladića zaogrnutog u plahtu koju po Isusovu uhićenju baca i gol bježi. Pretpostavlja se da je Juda s vojnicima prvo došao tražiti Isusa na mjesto Posljednje večere, u Markovu kuću, pa se tumači da je taj mladić sam sv. Marko koji se u žurbi zaogrnuo samo plahtom i požurio u Getsemanski vrt upozoriti Isusa.

Mons. Vidović je pojasnio kako ove dvije slike o sv. Marku i nama danas šalju važnu poruku. „Prvo, sv. Marku kao mladiću nije odmah bilo jasno što se dogodilo u dvorani Posljednje večere već je to otajstvo shvatio kasnije, kako je rastao u vjeri. Tako i mi ne možemo odmah shvatiti Božji plan za nas ni tajnu svetih otajstava, ali smo pozvani raditi na svojoj vjeri i rast u povjerenju kako bi shvatili i prihvatili Boga u svom životu. Drugo, mi Isusovi učenici, često se znamo pred Kristom i njegovom agonijom prepasti, pobjeći i ostaviti za sobom sve, pa i ono što pokriva tek našu sramotu. Trčimo u mrak da nas nitko ne vidi i u mraku počinjemo tražiti svoju sigurnost srljajući tako u nepoznate i drugačije opasnosti. Ostavljamo svoju plahtu i odlazimo od Isusa. No, možda je čak i dobro ogoliti se. Da bi bolje upoznali Isusa u agoniji potrebno je skinuti sve za sebe i pred njim biti gol. Potrebno je skinuti sa sebe odjeću, ali i grijeh i sve što me oblači u lažnu sigurnost. No ne smijemo se, trčeći kroz mrak naših života, u marku i zadržati već kroz njega protrčati u svjetlo, u Gospodinov zagrljaj. Tada će nas Bog obući, ne u plahtu, nego u sigurnost, svjetlost i svetost. To nije lako, ali nakon naše patnje Krist će nas učvrstiti, ojačati i utvrditi. To obećanje može dati samo Bog“, istaknuo je.

U nastavku homilije propovjednik je rekao da nam sv. Marko, koji je prvi zapisao evanđelje, može biti primjer u učenju i širenju Božje riječi. On je, nakon što je slušao samog Krista, na putu pratio sv. Pavla i sv. Barnabu i od njih učio sve što znaju o Isusu gledajući čudesa koja  čine i njegovo ime. Potom se u Rimu pridružio sv. Petru od kojeg je također učio o Kristu i svim događajima, da bi i on kasnije mogao propovijedati i da bi njegovo svjedočanstvo bilo još autentičnije. „Tako moramo i mi. Prvo upijati i učiti o Kristu, da bi o njemu mogli govoriti i svojim životom svjedočiti. Imamo zajedničku odgovornost za Crkvu kao Kristovi sljedbenici. Mi nismo evanđelisti, ali smo navjestitelji, širitelji i misionari Radosne vijesti. Riječ koju je Marko upijao po njemu je donosili plodove. Neka nam njegov zagovor pomogne da budemo apostoli i radosni navjestitelji Radosne vijesti koja će i u našem životu i odnosima donijeti obilne plodove“, zaključio je mons. Vidović.

Riječi zahvale predvoditelju, braći svećenicima, ministrantima, župnom zboru i svima koji su doprinijeli svečanosti proslave uputio je župnik don Šimun Doljanin. Po završetku slavlja uslijedila je procesija sa slikom sv. Marka, a potom je mons. Vidović blagoslovio polja i radna mjesta.