U povodu 500 obljetnice rođenja sv. Terezije Avilske stotinjak vjernika iz Splitsko-makarske nadbiskupije hodočasnilo je od 27. rujna do 4. listopada u Španjolsku u kojoj su uz Avilu, kao središnje odredište svog putovanja, posjetili i druga svetišta i znamenitosti u toj zemlji. Pod svetičinim geslom "Samo Bog je dovoljan" i predvođenim splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem vjernici su tijekom hodočašća imali prigodu susresti i četiri Splićanke u Avili koje su odlučile nasljedovati sv. Terezu i živjeti kao bosonoge karmelićanke. Riječ je o trima sestrama Mladineo, od kojih je najmlađa Estera 1. listopada položila svoje prve privremene zavjete, te o našoj poznatoj glumici Editi Majić. Splitsko-makarska nadbiskupija uz četiri karmelićanke u Avili ima još jednu nasljedovateljicu sv. Tereze u Španjolskoj - Mirtu Utrobičić iz Dugog Rata koja se trenutačno nalazi u karmelićanskom samostanu u mjestu Duruelo. Uz nadbiskupa na put su s vjernicima krenuli i generalni vikar mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar mons. Nediljko Ante Ančić, te još sedam svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije, a iz Hvarsko-bračko-viške biskupije pridružio im se generalni vikar mons. Stanko Jerčić.

Prije napuštanja Hrvatske hodočasnici su posjetili Krašić, rodno mjesto velikana Crkve u Hrvata, blaženog Alojzija Stepinca. Predvodeći svetu misu u župnoj crkvi u Krašiću nadbiskup je kazao kako je potrebno stalno raditi na sebi, izbjegavati podjele prema kojima smo mi dobri, a drugi zli, te radikalno i bez sustezanja živjeti svoju vjeru, baš poput blaženog Stepinca. Sa zagrebačkog aerodroma hodočasnici su avionom odletjeli u Barcelonu, a nakon toga autobusom krenuli u čuveni samostan Montserrat. Na 900 metara nadmorske visine taj drevni benediktinski samostan iz 8. stoljeća čuva poznati Gospin kip pod čije su noge Katalonci položili svoju povijest i budućnost, a sveti je Ignacije na tom mjestu ostavio svoj mač i odlučio, umjesto oružjem, Kristovom riječju osvajati svijet. U bazilici Gospe od Montserrata, drugog dana hodočašća, vjernici su sudjelovali na misnom slavlju koji je predvodio nadbiskup Barišić, a propovijedao je pastoralni vikar mons. Nediljko Ante Ančić koji je tom prigodom istaknuo kako Isusa ispravno shvaćamo samo ako krenemo za njim i počnemo činiti ono što on traži od nas, te se stavimo u službu općeg dobra.

Sutradan, katedrala Nostra senora del Almudena koja se nalazi uz samu kraljevsku palaču u Madridu, gradu koji je u srcu Španjolske i u kojem su se tijekom povijesti susretale različite religije i kulture, bila je mjesto na kojem su se vjernici Splitsko-makarske nadbiskupije okupili na misnom slavlju tijekom kojeg je propovijedao mons. Stanko Jerčić, generalni vikar Hvarsko-bračko-viške biskupije. "Izujmo obuću poput bosonogih karmelićanki", kazao je on, "i obucimo se u novog čovjeka koji će nakon hodočašća učiniti iskorak u svom životu i promijeniti ponašanje prema onima koje inače zanemaruje, podcjenjuje ili uopće ne priča s njima!" Četvrti dan hodočasnici su posjetili Alba de Tormes i posljednji karmelićanski samostan koji je tu osnovala sv. Tereza Avilska i u kojem se danas nalaze svetičin grob i relikvije. U samostanskoj crkvi don Nikola Mikačić tijekom svete mise propovijedao je o sijanju Božje riječi, istaknuvši da se Bog nikada ne umara sijati, a na nama je da se nikada ne umorimo obraćati i mekšati svoje srce kako bi bilo spremno odgovoriti na Božju ljubav. U poslijepodnevnim satima hodočasnici su stigli i do središnjeg mjesta svoga putovanja - Avilu, viteški grad koji je pod zaštitom UNESCO-a i u kojem se nalazi prvi samostan koji je osnovala sv. Tereza. Okružen zidinama kao fizičkim štitom i s karmelskim samostanima kao duhovnom zaštitom, grad svojim jedinstvenim izgledom privlači rijeke vjernika i turista. U samostanu sv. Josipa koji je kao prvi u nizu od sedamnaest samostana osnovala sv. Tereza, i danas žive bosonoge karmelićanke među kojima su i četiri Splićanke: Gabriela, Mihaela i Estera Mladineo, te Edita Majić. Bila je to prigoda za kraći susret s njima nakon kojeg su gotovo svi vjernici pustili pokoju suzu, ganuti vedrinom djevojaka koje su mogli vidjeti samo kroz samostanske rešetke. "Molite za nas!", kazivali su hodočasnici, a sestre su odgovarale: "I vi za nas molite!". Splitske karmelićanke u Avili tom su prigodom prepoznale neke svoje sugrađane, što je njih posebno ganulo, a nadbiskup Barišić s njima se zadržao gotovo pola sata u razgovoru i zajedničkoj molitvi. Pred samostanom sv. Josipa bilo je tog poslijepodneva osobito živo jer obitelj i rodbina sestre Estere koja je sutradan u samostanskoj crkvi polagala svoje prve zavjete, stigla je u velikom broju u čuveni rodni grad sv. Tereze. Njena splitska nasljedovateljica Estera Mladineo uz sestre karmelićanke Gabrielu i Mihaelu ima i dva brata svećenika, te petero braće od kojih se još jedan priprema za svećenički poziv. Peti dan hodočašća vjernici su započeli sv. misom u samostanskoj crkvi sv. Josipa koju je predvodio nadbiskup Barišić, pri tom zahvalivši Bogu na daru sestara koje svesrdno mole i poste za cijelu Crkvu. Kasnije je uslijedilo svečano misno slavlje koje je u nazočnosti splitskih hodočasnika i u koncelebraciji nadbiskupa Barišića i ostalih svećenika na hodočašću, predvodio Esterin brat don Nikola Mladineo, a tijekom kojeg je sestra položila svoje prve privremene zavjete obvezavši se na poslušnost, čistoću i siromaštvo, te uzela ime Estera od Krista Kralja. Hodočasnici su nakon svečanosti čestitali sestri, a budući da su od nje bili odijeljeni rešetkama, trudili su se barem foroaparatima zabilježiti lik mlade karmelićanke u svečanom ruhu. Tog jutra hodočasnici su razgledali i monumentalnu avilsku katedralu, a nakon toga su krenuli u Segoviu, mjesto gdje su grob i crkva sv. Ivana od Križa u kojem je ovaj znameniti karmelićanin pred Kristovim raspelom vodio dijalog s Bogom.

Šesti dan hodočasnike Splitsko-makarske nadbiskupije put je odveo do još jednog čuvenog marijanskog svetišta, onog u Zaragozi, nastalog na mjestu na kojem je prema tradiciji sv. Jakov apostol oko 40. godine nakon Krista doživio Gospino ukazanje i primio od nje štap od ebanovine i kip koji se i danas čuva u bazilici Nostra Signora del Pilar. Prema tradiciji bilo je to prvo Gospino ukazanje, i to još u vrijeme dok je ona bila živa, a u bazilici u kojoj je tijekom svete mise propovijedo don Stipe Šurlin, pozvavši vjernike da uklone u svojim životima prepreke zrakama božje milosti, uz čuveni Gospin kip, izložen je i komad štapa koji je primio sv. Jakov i kojeg su vjernici imali prigodu poljubiti nakon mise. U subotu su hodočasnici boravili u Barceloni, te posjetili grandioznu baziliku La Sagrada Familia arhitekta Antonija Gaudija, katalonca za kojeg je pokrenut postupak beatifikacije budući da je živio vrlo skromno i pobožno, posve predan gradnji fascinantnog zdanja koja je započela 1926. i planira se dovršiti 2026. Gaudi nije htio da slikar oslika unutrašnjost crkve nego da to trajno čine zrake svjetlosti prolaskom kroz raznobojna stakla, jer prema Gaudijevoj zamisli to svjetlo predstavlja samog Boga. U kripti sv. Josipa koja se nalazi ispod bazilike i u kojoj je Gaudijev grob, hodočasnici su sudjelovali na misnom slavlju koje je predvodio nadbiskup Barišić. "Svatko je od nas ljepši od ove ljepote", kazao je tijekom propovijedi nadbiskup, " jer čovjek je slika Božja, a mi smo svi pozvani biti arhitekti kao što je i Bog arhitekt, te graditi ljepotu koristeći se svojim talentima. Hramovi smo božji koji se stalno izgrađuju i dovršavaju s božjom milošću". Nadbiskup je podsjetio da ono što nas ništa ne košta ili što nam ne predstavlja nikakav problem, ne može nas izgraditi kao osobe, te da su najljepša ona djela koja su nedovršena, a u ta djela spadaju i naši životi, brakovi, obitelji, župe, domovina, pa i cijeli svijet.

Na blagdan sv. Franje Asiškog, posljednjeg dana hodočašća vjernici su u Barceloni posjetili baziliku svete Eulalije, koja je uz sv. Juru zaštitnica Katalonije. Trinaest pataka u vrtu pred bazilikom simboliziraju trinaest godina koliko je imala sv. Eulalija kada je mučeničkom smrću posvjedočila svoju vjeru u Krista. Njezina smrt dogodila se u vrijeme cara Dioklecijana dok kršćani još nisu uživali vjerske slobode, a slovila je kao djevojčica s izuzetnim darom govora. Njezini progonitelji mučili su je na trinaest okrutnih načina, a budući da je ona ustarajala u vjeri naposlijetku su joj kao rimskoj građanki odrubili glavu. Čuvši za njeno hrabro svjedočenje sveta je  Helena, čim su kršćani dobili slobodu ispovijedanja vjere, poslala zajednici vjernika iz koje je potekla ova odvažna Katalonka komadić drveta svetog križa iz Jeruzalema, pa je prvotna crkva na mjestu današnje bazilike nosila naziv Crkva sv. Križa. U bazilici sv. Eulalije danas se nalazi svetičin grob, a iznad glavnog oltara veliki je križ u kojem je komadić drveta Kristovog križa.  Grandiozna bazilika ima čak 50 postraničnih kapela, a na njezinim su zidovima ispisana imena 143 sveca. Tu se čuva i glasoviti križ iz bitke kod Lepanta kada je kršćanska vojska u 16. st. po zagovoru Blažene Djevice Marije porazila vojsku Osmanskog carstva. U obližnjoj crkvi sv. Severa hodočasnici su sudjelovali na misnom slavlju koje je predvodio nadbiskup Barišić. On je pri tom spomenuo važne događaje vezane uz datum posljednjeg dana nadbiskupijskog hodočašća u Španjolsku: sedamnaestu obljetnicu pohoda sv. Ivana Pavla II Splitu i Solinu, te početak rada Biskupske sinode o obitelji u Rimu. „Uz Krista, brak i obitelj temelj su života, crkve i društva. Samoća je gotovo grijeh, jer živeći sam čovjek kao da poručuje kako mu drugi ne treba. Od tog grijeha samoće čovjek umire, a kad govorimo o braku možda je čak bolje umjesto onog 'njih dvoje bit će jedno' kazati 'svatko od njih bit će dvoje', jer smisao je braka ugraditi drugoga u sebe. Danas mediji govoreći o sinodi obezvrjeđuju brak i obitelj, jer tom događaju pristupaju senzacionalistički, tražeći samo odgovore na pitanja što će biti dopušteno, a što ne. Međutim, značenje i vrijednost braka otkrio nam je Krist i to je ono što se nikada neće promijeniti i o čemu je potrebno stalno govoriti“, kazao je nadbiskup u propovijedi i pozvao sve hodočasnike da se u svoju svakodnevicu vrate s krisoforskim pogledom na život,  po uzoru na glasovitog Kristofora Kolumba koji je u osvajanje novih svjetova krenuo hrabro i sa željom da donese Krista narodima koji ga još ne poznaju.