U župnoj i samostanskoj crkvi Sv. Frane, franjevaca konventualaca na Obali u Splitu, 4. listopada je proslavljen blagdan sv. Franje Asiškoga. Svečano misno slavlje predvodio jemostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski dr. Ratko Perić u koncelebraciji s župnikom fra Žarkom Relotom i ostalim svećenicima. Na početku mise fra Žarko je uputio dobrodošlicu biskupu Ratku, svećenicima i svim nazočnim vjernicima i hodočasnicima.

Mons. Perić je u propovijedi govorio o Franjinu životu i svetosti kao slici Kristova Evanđelja. Opisujući po godinama životni put sv. Franje od 1202. do 1228. godine, kazao je kako u sveca nema nijednoga krivog koraka ili samovoljna prekoračenja, nego savršeno u stopu slijedi svoga Učitelja, Krista Gospodina. „Sveti se Franjo pojavio gotovo 12 stoljeća poslije Nazaretskoga i Galilejskoga Isusa, u Italiji. Nije ni važno je li netko tijelom išao za Isusom iz stope u stopu u galilejskoj prašini ili po tiberijadskoj morskoj površini, nego je bitno i spasonosno je li ga netko duhom slijedio u božanskom nauku, u savršenu ponašanju, u pokornu nošenju svakodnevna križa, u vršenju njegove zapovijedi ljubavi prema Bogu Ocu i bratu čovjeku, u stvaranju jedinstva Božjega naroda, Crkve koju je sam Krist krvlju svojom otkupio. Sveti ga je Franjo sve do smrti slijedio u stopu - onu evanđeosku, moralnu, onako kako je sam Gospodin želio, prema evanđeoskim uputama“. Spomenuvši papu Franju i njegovu encikliku 'Laudato si/Hvaljen budi', biskup je pojasnio da je papa svoje papinsko ime izabrao upravo po sv. Franji Asiškom, a i ime enciklike preuzeo je i svečeve pjesme. U svojoj pjesmi sv. Franjo piše da je Bog uzvišen, svemoguć, ali i dobrostiv prema svima, što znamo upravo po sestri kiši i po bratu suncu. Stoga svetac najprije poziva svakoga čovjeka da blagoslivlja Boga, da mu zahvaljuje i služi na zemlji, a na kraju Pohvala potiče sve ljude da to čine u 'svoj poniznosti svojoj'. „Brat sunce, brat mjesec, sestre zvijezde, i sve četiri kozmičke sastavnice: brat zrak, sestre voda i vatra, i majka zemlja, koja nas hrani, imaju svoju ljepotu, korist i sjaj. Franjo ističe samo onaj divni vid tih stvorenja, dok su „dobre sluge“, a ne govori o njima kada postanu „loši gospodari“ i kada izmaknu čovjekovu nadzoru i prometnu se u katastrofu kao što su: oluje, poplave, požari i potresi. Kritičari bez sustezanja kažu da je u svim ovim Pohvalama izostao bitan vid, a to je čovjekov rad u ovom Božjem djelu, i plodovi rada ruku ljudskih. Bog je dao čovjeku pamet i slobodu da obrađuje zemlju, da iskorištava sunčevu energiju, da uređuje hidrocentrale na rijekama, da buši tunele kroz brda, da suši močvare i blata, a najviše da obrađuje svoju dušu po Božjem projektu. A Božji je projekt, Božja volja - naše posvećenje po održavanju Božjih zakona, po primanju Božjih sakramenata, po slušanju Božje riječi“, naglasio je biskup Ratko i nadodao kako ona duhovna milosna bujica sv. Franje teče već 800 godina u Crkvi, što je potkrijepio trenutnim stanjem franjevačkog reda: Manja braća  broje 14.046, manja braća kapucini 10.629, manja braća konventualci 4.294 te trećoredci: 872. Ukupno 29.841 brat i svećenik. Franjevaca, koje se prizivaju na ime, duh i pravilo sv. Franje, ima 140 kongregacija i još petnaest dodatka. Razlika je uglavnom u nošnji i u specifičnoj karizmi. „Mi katolici zahvaljujemo Bogu za ovo veliko svetačko stvorenje koje se zove sv. Franjo, kojega je Bog svojom milošću oblikovao i svetošću odlikovao, a on se dao obrađivati, sve mimo pravila ovoga izopačena svijeta, i od maloga brata učinio silna sveca po poniznosti, poučljivosti, po služenju, po hvali i slavi koju je Franjo vjerno i ponizno iskazivao Jedinomu dostojnomu“, zaključio je mons. Perić.