U organizaciji Katedre za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, u četvrtak 5. studenog, predstavljana je knjiga dr. Mile Vidovića „Kvirin Klement Bonefačić - biskup splitski i makarski za vrijeme komunističkog režima 1944.-1954.“. Predstavljanje je upriličeno u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, a o knjizi su, uz autora, govorili i povjesničari prof. Tomislav Đonlić i prof. dr. Josip Dukić.

Okupljene je na samom početku pozdravio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić koji je kazao da svako vrijeme ima svoje breme, no da ne zna je li bilo težih i hladnijih vremena od ovog vremena o kojem progovara knjiga. Istaknuo je da se tada nije bilo lako postaviti i nositi sa svim teškoćama i izazovima, no da se Božji čovjek, domoljub i čovjekoljub, biskup Bonefačić, s njima nosio nadahnut evanđeoskim duhom. „Neka mu Gospodin udijeli radost neba i hvala mu na svemu što je učinio za našu mjesnu Crkvu, a uz velike napore i ljubav učinio je mnogo“, zaključio je nadbiskup.

Prof. Tomislav Đonlić je kazao kako ova knjiga ponovno aktualizira i otvara pitanje položaja Katoličke crkve i sudbinu biskupa i svećenika u komunističkoj Jugoslaviji. Istaknuo je da je povod knjizi bio je dosje Udbe o biskupu Bonefačiću koji sadrži mnoštvo lažnih dokumenata kojim ga se htjelo oblatiti i optužiti, a don Mile Vidović, kao znanstvenik i povjesničar, dokumentima, argumentima i protuargumentima znanstveno i stručno odgovara na te konstrukcije i laži, opovrgava ih i raskrinkava. „Komunistička vlast označila je Katoličku crkvu narodnim neprijateljem od samog početka. Sustavno praćenje i progoni biskupa, svećenika i redovnika bio je dio ukupne politike Partije koja je htjela sebi podrediti Katoličku crkvu u Hrvatskoj i odvojiti je od Vatikana. No pomno planiranim ratnim i poslijeratnim zastrašivanjima, zatvaranjima i likvidacijama nisu postigli svoj cilj već su još više homogenizirali vjernike laike, a hrvatska sjemenište i bogoslovije su i nakon toga bile pune“. Ukazao je i na činjenicu da je stupanj represije u Jugoslaviji bio puno veći nego u drugim komunističkim državama koje su, glede Crkve, provodile istu politiku. Tako je iznio podatak da je broj ubijenih svećenika u Hrvatskoj, od 1944. do 1989. godine, prešao 500, dok Poljska broji oko 187,  Slovačka 14, a Mađarska nešto više od 10. „Je li represija prema Katoličkoj crkvi nasljeđe opće prihvaćenih civilizacijskih vrijednosti i antifašizma, ili nasljeđe najgoreg i najbrutalnijeg totalitarnog tipa vladavine kakav je bio sovjetski staljinistički tip koji je u svojoj izvedbi u  mnogočemu bio gori od fašizma?“. Govoreći o biskupu Bonefačiću, kojeg su optuživali da je „narodni neprijatelj“ i „suradnik okupatora“, prof. Đonlić je naglasio da se nije puno osvrtao na optužbe već je neumorno radio i ukazivao na težak položaj vjernika, osobito na nasilje nad svećenicima i redovnicima, oduzimanje sjemeništa, otimanje crkvene imovine i matičnih knjiga.

„Ova knjiga u kojoj se nalazi toliko vrijednih podataka koji se ne mogu osporiti, potvrđuje da je biskup Bonefačić bio čovjek koji je svjedočio istinu u ratu i poraću, a to ga je stajalo fizičkog, duhovnog i psihičkog zdravlja“, naglasio je, na početku svog izlaganja, prof. dr. Josip Dukić. Pojasnio je da se o naporima biskupa Bonefačića od 1944. do 1990. godine, s jedne strane šutjelo iz straha, a s druge se o njemu govorilo i pisalo pod izravnom kontrolom komunističke partije, kako bi ga se izvrnulo sramoti i s pomoću laži prikazalo kao suradnika narodnih neprijatelja nacista i fašista i kao protivnika narodnooslobodilačkog pokreta. Tek s demokratskim promjenama u Hrvatskoj postalo je moguće pristupiti arhivima i iz dokumenata koji nisu uništeni, dobiti uvid u stvarno povijesno stanje u Jugoslaviji, pa tako i o biskupu Bonefačiću i njegovom djelovanju za vrijeme i poslije rata. Dr. Dukić je zahvalio i don Slavku Kovačiću, fra Petru Bezini i Miroslavu Akmađi koji su svojim djelima dali veliki doprinos ovoj temi, a knjiga dr. Vidovića vrijedan je nastavak u tom nizu. Potom je predstavio sadržaj knjige koja, uz predgovor i pogovor te tri slikovna priloga, sadrži pet poglavlja. U prvom pod naslovom „Biskup Bonefačić u dokumentima Udbe“ nalaze se dokumenti koje je Udba prikupila o djelovanju biskupa, posebno o njegovoj zabrani ulaska u tzv. svećenička udruženja pod kontrolom Udbe i Partije, njegov lažni i iskrivljeni životopis i zapisi s njegovih saslušanja. Drugo poglavlje „Optužbe Udbe protiv biskupa Bonefačića“ donosi lažne dokaze o suradnji biskupa s Talijanima, a u trećem se nalaze „Izvješća Udbinih agenata o Bonefačiću i nekim svećenicima“. Četvrto poglavlje donosi uvid u dopisivanje biskupa Bonefačića s državnim vlastima. Posljednje peto poglavlje „Biskup Bonefačić: 'Splitska i makarska dieceza i diecezanski biskup Bonefačić u Splitu od travnja 1941. do konca 1944.'“ donosi biskupov dnevnik u kojem je on tajno bilježio svoja sjećanje na II. svjetski rat. Pred kraj izlaganja, je prikazao nekoliko dokumenata iz arhiva Nadbiskupije koji dokazuju da je biskup Bonefačić pravovremeno intervenirao za sve koji su od njega tražili pomoć, bez obzira na vjeru i nacionalnost. Dr. Dukić je zaključio da je biskup Bonefačić bio u raljama ideologija i nacizma i fašizma i komunizma, ali da je ostao svjedok vjere koji se ovom knjigom vratio u Split.

Autor knjige, dr. Mile Vidović je pojasnio kako je nastala knjiga. Prva saznanja o biskupu Bonefačiću posvjedočio mu je, kao mladomisniku u Sigetu, Bonefačićev tajnik trogirski opat Urban Crisomali koji mu je pričao o biskupovu svakodnevnu zauzimanju za zatvorenike i optuženike, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Kasnije je naišao na knjigu tj. komunistički pamflet autora Jože Horvata i Zdenka Štambuka “Dokumenti o protunarodnom radu jednog dijela katoličkog klera”, u kojoj se biskup Bonefačića predstavlja kao suradnik fašista i okupatora te neprijatelj svoga naroda. Tek oko 1996. godine dr. Vidović dobiva uvid u Udbine dokumente o biskupu. Kada je usporedio njihove dokumente pod konkretnim brojevima protokola, datumima, pečatom i potpisom, s dokumentima iz Nadbiskupskog arhiva u Splitu, vidio je da isti uopće ne postoje već da se radi o krivotvorinama. Takvih falsifikata ima na desetke, stoga je odlučio javnosti iznijeti istinu. „Radi se o najtežim optužbama zbog kojih je biskup Bonefačić bio praćen, špijuniran i sedam puta privođen. Nije mi bilo jasno zašto nije pokrenut sudski proces da se zatvori takav zločinac i neprijatelj naroda kakvim su ga pokušali prikazati. Crisomali mi je na to rekao veliku i važnu stvar. Biskup Bonefačić nije bio zatvoren zato što Udba nije mogla dozvoliti da, pokraj kardinala Stepinca, Hrvatska ima još jednog biskupa pravednika i mučenika“, istaknuo je autor i nadodao da su se biskupu osvetili na način da su pokrenuli procese za iste optužbe protiv njegovih suradnika, svećenika koji su radili u njegovoj biskupskoj kuriji. „Sretan sam i miran jer sam našeg dobrog biskupa Bonefačića, hrabrog junaka vjere kojeg je biskup Frane Franić nazvao 'starim lavom', oprao i očistio od svih laži koje su mu se pripisale“, zaključio je dr. Vidović.