image

Dobrodoli

na web-stranice Centralnoga bogoslovnog sjemenita u Splitu.

U Katoli?koj Crkvi bogoslovija ili bogoslovno sjemenite je odgojna crkvena ustanova u kojoj ive bogoslovi, to jest sve?eni?ki kandidati dok poha?aju teoloki fakultet, te se pripremaju za ?akonsko i sve?eni?ko re?enje.

Pro?itaj vie...

image

Ljudska izgradnja

Ljudska izgradnja sve?eni?kih kandidata je temelj ?itave sve?eni?ke izgradnje. Sve?enik je pozvan biti iva slika Isusa Krista i zato mora u sebi odraavati koliko je to mogu?e, ono ljudsko savrenstvo koje odsijeva u Sinu Bojemu koji je postao ?ovjekom (PDV 43). U CBS-u bogoslovima se pomae rasti prema punoj ljudskoj zrelosti, a napose u onim osobinama koje su potrebne za izgradnju uravnoteenih i slobodnih osoba sposobnih nositi teinu pastoralnih i sve?eni?kih odgovornosti u Crkvi danas.

Pro?itaj vie...

image

Duhovna izgradnja

Duhovna izgradnja nalazi se u srcu sve?eni?ke izgradnje i u sreditu je budu?eg sve?eni?kog identiteta i poslanja. Cilj programa duhovne izgradnje je pomo?i bogoslovima da nau?e ivjeti u intimnom i stalnom zajednitvu s Isusom Kristom, neprestano trae?i njegovo prijateljstvo (PDV 45-46).

Pro?itaj vie...

image

Intelektualna izgradnja

Intelektualna izgradnja kandidata za sve?enitvo nalazi svoje opravdanje u samoj naravi sve?eni?ke slube te o?ituje svoju sadanju nunost pred izazovom nove evangelizacije (PDV 51). Njezin cilj je da s jedne strane pomogne razlu?iti sve?eni?ki poziv, a s druge strane da ih osposobi za sve?eni?ku slubu.

Pro?itaj vie...

image

Pastoralna izgradnja

Pastoralna izgradnja ide za tim da sve?eni?ke kandidate izgradi kao prave pastire dua, osposobljene za dionitvo u ljubavi Krista Dobroga Pastira (PDV 57). Sve?eni?kim kandidatima se stoga nudi iskustvo kr?anskog sluenja koje se prvenstveno usredoto?uje na sluenje vlastito sve?eni?koj slubi.

Pro?itaj vie...

to bogoslovi rade?

Ovdje pro?itajte o aktivnostima bogoslova prvih triju godina u radu sa siromanima te starijim i nemo?nim osobama.

VIE

Bogoslovi u pastoralu

Bogoslovi starijih godina su vikendom na pojedinim upama. Pro?itajte njihova iskustva u pastoralnomu djelovanju.

VIE

Najave:

Promišljanja o Božjoj Riječi na svetkovinu Bezgrešne (08.12.2015.)

(Post 3,9-15.20; Ps 98,1-4; Ef 1,3-6.11-12; Lk 1,26-38)

Onaj tko je pozvan propovijedati na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, odmah se suočava s najmanje dvije poteškoće ili, u boljoj varijanti, s dva izazova.

Budući da je netom diplomirani teolog, htio bi izreći teološke istine vezane uz dogmu bezgrešnog začeća.

S druge strane, budući da je netom zaređeni đakon, htio bi reći nešto duhovno poticajno…

Pred nama je Božja riječ koju smo puno puta čuli. Na tragu Crkvenih otaca, možemo reći da smo danas čuli dva evanđelja. Evanđelje po Luki i protoevanđelje iz knjige Postanka.

Radi se o dvije različite priče. Prva je mit u kojem se razrađuje ljudsko stanje, dakle, opisuje situaciju svakoga čovjeka, a druga je izvještaj o nekim povijesnim trenutcima jedne konkretne žene.

Nas se tiču obje priče. Prva jer je izričaj jedne antropološke konstante, a druga, jer nam konkretni život jedne žene pomaže dublje otkriti istinu o nama opisanu u prvome čitanju.

U Knjizi Postanka uočavamo egzistencijalnu dramu. Čovjekov odnos prema Bogu biva narušen time što se čovjek u darovanoj mu slobodi, vlastitim snagama, oslanjajući se isključivo na sebe, pokušava vinuti na razinu Boga koji ga je stvorio. Čovjek zapravo želi biti Bog. Kao da i ne sluti da time gubi sebe. Odnosno, izvještaj iz knjige Postanka kaže da je čovjek čovjek samo ondje gdje se prihvati kao ograničeno biće.

Kao odgovor na situaciju čovjeka, Bog obećava ženu čiji će rod satirati glavu zmiji. Kršćansko iskustvo, duhovnost i teologija, od početka su u tome navještaju prepoznavali Blaženu Djevicu Mariju i njenog Sina Isusa Krista.

Marija nije Bog, nije božanstvo. Ona se od početka shvaća kao ograničeno biće, ali biće kojem ograničenost nije zapreka. Sasvim suprotno: ona svoju ograničenost doživljava kao mogućnost otvorenosti Bogu kojemu je sve moguće!

Danas slavimo njen Fiat, potpuno predanje Božjoj riječi. Fiat jednostavno znači da je kod nje sve u Bogu i s Bogom. I samo iz tog odnosa s Bogom, možemo razumjeti sve osobine, vrline koje kod Marije štujemo. Tako Marijino djevičanstvo zahtjeva najveću formu siromaštva - to je siromaštvo, ispražnjenost, odricanje od same sebe što se očituje čak i u odricanju od naravne mogućnosti plodnosti. Djevičanstvo kod Marije je odricanje (dakle, siromaštvo) od traženja uporišta u sebi samoj i potpuno povjerenje u Božju svemoć. Ono je na taj način najuže povezano s poslušnošću. Siromašna, ispražnjena od sebe same, ona svojom poslušnošću otvara prostor Božjoj svemoći.

O tome lijepo piše Ratzinger:

„Spasenje nipošto ne dolazi od čovjeka i njegovom vlastitom moću, nego jedino od Boga, njegovim milosnim činom. Zbog toga Bog započinje upravo ondje gdje se ljudskom snagom ništa ne može postići, u potpuno praznom prostoru: On stvara nositelja obećanja iz odumrle Sarine utrobe, i taj zakon provodi sve do Gospodinova rođenja od Djevice.

Prvi i suvremeni čovjek isti su. Suvremeni čovjek ne želi govoriti o grijehu, makar su njegove posljedice i više nego očite. Grijeh tako biva samo plod jedne zastarjele ideologije, krivih psiholoških postavki, krivog poimanja Boga odnosno krivog nauka teologije, nametnute krivnje od manipulatora, lošeg odgoja i slično tome. Tako razmišljajući, čovjek sam sebi tepa da je bez grijeha, da je pravedan kao Bog. Tako, oslanjajući se na sebe, u svojim očima postaje bog. Takav čovjek iako svjestan da je smrtan i ograničen, odbija iz svega stvorenoga promišljati o Stvoritelju, odbija poticaje i milosti. Radije se uvjerava da je sve plod puke slučajnosti i tako je on bog koji razlučuje što je istina, koji je rod i spol, što je brak. On razlučuje što je čovjek i kad mu život počinje i kad ga može abortirati ili kasnije eutanazirati. Takav čovjek – bog, ne samo da nema potrebu za Bogom, nego mu i On i smeta. Ako želi biti bog, mora ubiti Boga. To je upravo sotona podmetnuo prvim ljudima – neposluhom Bogu i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.

Bog nije ostavio čovjeka u tom bezdanu, nego je, bezuvjetnom suradnjom Blažene Djevice Marije, poslao svoga jedinorođenog Sina Isusa Krista, da nas svojom mukom i smrću izbavi. Krist nas je otkupio da nas kao svoju braću uvede u život s Bogom. Potpuno besplatno i nezasluženo Bog nam je pružio izbavljenje u Isus Kristu koji je jedini Put, Istina i Život. To su jedina vrata kroz koja možemo doći Bogu. Ta vrata nisu vrata pravde nego vrata milosrđa kroz koja može ući svaki onaj koji želi prihvatiti milosrđe Božje. Priznati grijeh i primiti milosrđe može samo onaj tko vjeruje u milosrdno Srce Isusovo i oproštenje grijeha.

Danas na svetkovinu Bezgrešnog začeća započinje Izvanredna Sveta godina, Jubilej milosrđa. Započinje otvaranjem Svetih vrata u bazilici sv. Petra u Rimu. Papa poziva sve, a posebno nas koji izbliza slijedimo Krista, da budemo navjestitelji Božjeg milosrđa. Ali ne samo to: on nas poziva i da budemo prvi koji ćemo se otvoriti milosrđu, kao Božjoj snazi koja nas želi mijenjati.

U svojoj buli Misericordiae Vultus, Papa Franjo, uz BDM spominje samo jednoga svetca, tj. sveticu. Faustinu Kowalsku, koju naziva apostolom Božjega milosrđa. Papa nam daje za pravo da je i mi danas spomenemo. Ona je u svom dnevniku (unutarnje lokucije) ovako zapisala: "U svakoj duši trebalo bi odsijavati Moje milosrđe, posebno u redovničkoj duši. Moje Srce prepunjeno je sućuti i milosrđa za sve. Srce moje zaručnice mora biti slično Mojem Srcu. Iz njenog srca mora ključati izvor Mojeg milosrđa za duše, inače je ne priznajem svojom."

"Prije nego dođem kao pravedni sudac, otvaram širom vrata svojega milosrđa. Tko ne želi proći kroz vrata milosrđa, mora proći kroz vrata moje pravednosti… Čovječanstvo neće pronaći mira dok se ne obrati izvoru mojega milosrđa… Reci napaćenomu čovječanstvu da se privine na moje milosrdno srce i ja ću ga ispuniti mirom."

Za kraj, dozvolite mi da budem malo osoban. Prije točno tri godine, baš ovdje, na svetkovinu Bezgrešne, završio sam na hitnoj. Liječnici su rekli da treba operirati srce. Očito je Bog i preko toga htio pokazati da je potreban rez, njegov rez kako bih više nego u vlastitoj pravednosti pronašao ispunjenje u njegovom milosrđu…

Ipak, taj proces traje čitavi život. Nije dovoljan samo jedan intervent. Događa se kroz radosti i žalosti, uspjehe i neuspjehe, preko milosti i iskustva grijeha… naprosto kroz sve detalje našega života u kojima je prisutan Bog po svome beskonačnom milosrđu…

Ne bojmo se otvoriti vrata svoga srca milosrđu, kako bi mogli biti milosrdni i primiti milosrđe. Amen.

 

don Ante Kelava

 

 

 

„Danas slavimo svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, zaštitnicu našeg Centralnog bogoslovnog sjemeništa. Ovaj dan daleko nadvisuje domete naše radosti i sposobnost našega ulaska u dubinu i značenje ovog važnog događaja za naš život i za našu povijest. Ovogodišnje slavlje obogaćeno je i otvaranjem Izvanrednog Jubileja Godine milosrđa, a ova dva događaja duboko su povezana. Bezgrešno začeće označava početak Božjeg milosrđa prema nama“, kazao je naš splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić predvodeći svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u utorak, 8. prosinca u kapeli Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu.

Prigodnu homiliju održao je naš đakon Ante Kelava na koji se osvrnuo na evanđelje po Luki i „protoevanđelje“ iz knjige Postanka. Kazao je kako se u prvom razrađuje ljudsko stanje i opisuje situaciju svakoga čovjeka, a druga je izvještaj o povijesnim trenutcima jedne konkretne žene. Nas se tiču obje priče. Prva jer je izričaj jedne antropološke konstante, a druga, jer nam konkretni život jedne žene pomaže dublje otkriti istinu o nama opisanu u prvome čitanju. „U Knjizi Postanka uočavamo egzistencijalnu dramu. Čovjekov odnos prema Bogu biva narušen time što se čovjek u darovanoj mu slobodi ne prihvača svoju ograničenost već vlastitim snagama želi biti Bog i ni ne sluti da time gubi sebe. Kao odgovor Bog daje Mariju koja svoju ograničenost doživljava kao mogućnost otvorenosti Bogu kojemu je sve moguće“. Don Ante je istaknuo kako su prvi i suvremeni čovjek isti jer suvremeni čovjek ne želi govoriti o grijehu, makar su njegove posljedice i više nego očite. Radije se uvjerava da je sve plod puke slučajnosti i tako je on bog koji razlučuje što je istina, koji je rod i spol, što je brak. On razlučuje što je čovjek i kad mu život počinje i kad ga može abortirati ili kasnije eutanazirati. Ako želi biti bog, mora ubiti Boga. Ali Bog nije ostavio čovjeka u tom bezdanu, nego je, bezuvjetnom suradnjom Blažene Djevice Marije, poslao svoga jedinorođenog Sina Isusa Krista, da nas svojom mukom i smrću izbavi. To su jedina vrata kroz koja možemo doći Bogu. Ta vrata nisu vrata pravde nego vrata milosrđa kroz koja može ući svaki onaj koji želi prihvatiti milosrđe Božje. Priznati grijeh i primiti milosrđe može samo onaj tko vjeruje u milosrdno Srce Isusovo i oproštenje grijeha“.

Nakon zajedničkoga blagovanja održana je tradicionalna nogometna utakmica između bogoslova i sjemeništaraca. Popodnevnom dijelu proslave, svečanoj akademiji za bogoslove, sjemeništarce i goste, pridružio se i šibenski biskup mons. Ante Ivas. U prvom dijelu bogoslovska klapa izvela je nekoliko pjesama, a potom je uslijedio scenski prikaz „Ti unatoč meni" kojeg su izveli bogoslovi.

Na dobro Vam došla svetkovina Bezgrešne!

 

 

Jučer, na spomendan sv. Ambrozija (i svetkovinu sv. Nikole), treći dan trodnevnice u čast Bezgrešnoj, našoj nebeskoj Majci, u „goste“ nam je došao don Nikola Mikačić, tajnik splitsko-makarskog nadbiskupa. On je, uz asistenciju dvojice naših đakona (don Josip i don Ante) predvodio svečanu prvu Večernju blagdana Bezgrešne uz svečanu pratnju čitave naše bogoslovne zajednice, koje je i sam donedavno bio nezamjenjivi dio.

Osvrćući se na evanđelje dana i na blagdan u koji smo zagazili, don Nikola nam je dozvao u pamet i srce spoznaju Božje ljubavi i milosrđa, naglasivši kako danas, 08.12. 2015. Crkva slavi ne samo blagdan Bezgrešne, nego i Jubilej milosrđa – otvaranje jubilejskih vrata Vatikanske bazilike i početak Godine Milosrđa, upravo na 50. Godišnjicu završetka 2. Vatikanskog koncila.

„Ova dva slavlja idu jedno uz drugo“, naglasio je don Nikola. A upravo je Marija primjer kako graditi svoj život, oslanjajući se ne na svoje snage, nego na Božje milosrđe i njegov plan za naš život. Dopustiti Bogu da me vodi u mojoj nemoći, to je čudo vjere pred kojim nitko od nas ne može ostati ravnodušan; može li svećenik (i bogoslov) uopće sebe smatrati autentičnim, ako nikad nije doživio ovo iskustvo beskrajnog Božjeg milosrđa koje nadvladava ljudsku nemoć i otvorio mu se da ga vodi kroz život?

Danas, u 10:30h u našoj bogoslovnoj kapeli (Zrinsko-Frankopanska 19) počinje svečano misno slavlje proslave blagana Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, a popodne u 16 h i svečana akademija.

Pridružite nam se!

Na dobro Vam došao Blagdan Bezgrešne!

 

Drugi dan trodnevnice u čast Bezgrešne, na drugu nedjelju Došašća, u našoj bogosloviji ugostili smo oca Branka Zebića, splitskog karmelićanina (Braća Blažene Djevice Marije od gore Karmela), inače rodom iz Gale kod Sinja. Otac Branko nam je opisao svoj životni put i bogato iskustvo hoda u vjeri i života pod majčinskim okom Blažene Djevice Marije; od djetinjstva i osjećaja da ga Bog zove na posvećeni život već u 10. godini života, pa rasta, uspona,padova i borbi koje su uslijedile (i nikad ne prestaju) pa sve do iskustva župnikovanja, života u Karmelu, te susreta sa živim Bogom u svakodnevnoj svećeničkoj praksi. U svom nagovoru naglasio je važnost iskustva hodočašća za rast vjere i potaknuo bogoslove na život rada i molitve, u ravnovjesju između svakodnevne i cjelodnevne kontemplacije otajstava krunice s jedne strane i posvećenosti izvršavanju svakodnevnih zadaća (studij) s druge strane. Važno je biti s Marijom, promišljati temeljne istine njezina života: Bezgrešno začeće, Bogoroditeljstvo, Djevičanstvo i Uznesenje, i u svemu tome, ne zaboraviti štovati našu nebesku Majku, zaključio je otac Branko, odgovarajući potom na praktična pitanja znatiželjnih bogoslova.

Jučer, 05.12.2015. misnim slavljem u našoj bogoslovnoj kapeli započeli smo trodnevnicu u čast zaštitnici naše bogoslovije - Bezgrešnoj, čiji blagdan (Bezgrešno začeće, 8.12) slavimo kao Dan naše bogoslovije. Euharistijsko slavlje je, na poziv i želju bogoslova, predvodio don Nikola Bižaca, nedavno umirovljeni profesor raznih predmeta iz područja povijesti religija, teologije religija i dogmatskog bogoslovlja.

On se u homiliji na evanđelje (Mt 9, 35-38; 10, 1.6-8), evocirajući misao pape Franje (enciklika Evangelii gaudium) da je kršćanski život hodočašće, osvrnuo na život kao putovanje, u kojem, u kontemplativnom druženju sa Marijom, koja je uzor hodočasnice, i sami postajemo iskusnici puta, transparentni za Krista, sposobni u ovom pluralističkom svijetu i njegovom "tržištu"prepunom raznih religoznih ponuda, povesti suvremenog čovjeka putem do Boga i konačne sreće. Budućim svećeničkim kandidatima prof.Bižaca stavio je na srce pronicavu misao Karla Rahnera o kršćaninu 21.stoljeća, koji će "trebati bit mistik, ili ga neće biti."

Slavlje, je po završetku misnog slavlja, u opuštenoj atmosferi , uz plodove zemlje i rada ruku čovječjih te prigodnu pošalicu, priču i smijeh, nastavljeno u blagovaonici bogoslovije.

Trodnevnica je već u punom jeku, a blagdan Bezgrešne je pred vratima (utorak 8.12.) Pridužite nam se u slavlju!

 

Više članaka...

Stranica 1 od 6

<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 » > Kraj >>

Najave