Nadbiskupsko sjemenite u Splitu ustanovljeno je od nadbiskupa Stjepana Cosmija 25. ožujka 1700. god. Prva zgrada sjemeništa nalazila se u današnjoj Cosmijevoj ulici, nasuprot crkve Svetog Duha. Odatle je premješteno na današnju lokaciju 1868. godine. U vrijeme Drugog svjetskog rata u zgradu se uselila jugoslavenska vojska, pa talijanska, a potom i njemačka, pa je od 1942. do 1945. godine sjemenište bilo zatvoreno. Nakon rata u zgradu se uselila partizanska vojna bolnica, koja se u njoj zadržala do 1966. godine, kada je bila otvorena nova vojna bolnica na Križinama u Splitu. U montiranom sudskom procesu 1956. g. komunistička je vlast zatvorila Sjemenište i njegovu školu na sedam godina. Kroz to vrijeme u sjemenišnoj zgradi bio je đački dom i razne državne škole. Za to vrijeme svećenički kandidati pohađali su škole u dubrovačkom i zagrebačkom sjeme­ništu. Godine 1963. Sjemenište je ponovno otvoreno za dv a razreda u zgradi Bogoslovije. Sljedećih godina razredi su se kompletirali, ali bez osiguranih prostorija, pa je svakog ljeta trebalo izgrađivati nove prostorije u montažnom objektu u dvorištu.

Poslije demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj i za Sjemenište su nastupili bolji dani. Nova je vlast vratila staru sjemenišnu zgradu, koja je bila toliko oštećena i dotrajala da je bila neuporabljiva. Vodstvo nadbiskupije s nadbiskupom Antom Jurićem na čelu odlučilo je veći dio stare zgrade srušiti i podignuti novu zgradu s proširenjem za nove sadržaje, kao što je športska dvorana. Godine 1997. započeli su radovi koji su zavr­šeni 9. rujna 1999. godine, kada je nova zgrada bila svečano otvorena. Treba istaknuti da je Zgrada podignuta uz veliku pomoć inozemnih dobročinitelja. Broj sjemeništaraca je iz godine u godinu stalno varirao. Najveći broj bio je šk. godine 1968/69, kada je u četiri ra­zreda bilo 136 pitomaca. To je ujedno i najveći broj sjemeništaraca u cijelom komunisti­čkom razdoblju. Od toga broja njih je 105 pripadalo splitskoj nadbiskupiji. Sedamdesetih godina 20. stoljeća broj se stalno smanjivao da bi 1989/1990. spao na 27 pitomaca.

Poslije toga stanje se postupno poboljšavalo, pa ih je na početku školske godine 2003/2004. bilo 49. od kojih je Splitsko-makarska nadbiskupija imala 34, Dubrovačka biskupija 4, Hvar­ska 2, Šibenska 3 i Mostarska 6.

U Sjemeništu su tri kapele. Na drugom katu je kapela za svakodnevne potrebe pitomaca. U prizemlju su dvije kapele. Velika kapela s desne strane ulaza služi za izvanredne skupove i svakodnevnu misu za vanjske učenike i druge vjernike. U njoj je oltar na kojemu je papa Ivan Pavao II. 4. listopada 1998. godine slavio misu na Žnjanu u Splitu. Iza oltara je slika Navještenja koju je naslikao Antun Zucearo, a prije se nalazila na oltaru u kapeli starog Sjemeništa. U kapeli su kipovi Srca Isusova, koji se nekada nalazio u atriju staroga Sjemeništa, i Gospin. U niši nasuprot oltaru nalazi se ploča s imenima 55 svećenika i redovnika s područja Splitsko-makarske nadbiskupije nastradalih u Drugom svjetskom ratu. U prizemlju sjevernog krila zgrade, gdje su prosto­rije časnih sestara, nalazi se kapelica za njihove svakodnevne potrebe.