U sveučilišnoj knjižnici u Splitu, 9. rujna predstavljena je knjiga banjolučkog biskupa mons. dr. sc Franje Komarice i člana Njemačko-hrvatskog  društva iz Hannovera, katoličkog novinara Winfrieda Gbureka pod složenim i intrigantnim naslovom: "Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski". Radi se o jezgrovitom prijepisu najznačajnijih pastoralnih, etičkih, ali i političkih razmišljanja biskupa Komarice o onome za što se borio u ratnom i poratnom vremenu, te o pozadini zastupničkog rata međunarodnih sila koje je biskup dao Gbureku u proteklih nekoliko godina, a s namjerom da ovom knjigom obilježi 20. obljetnicu potpisivanja Daytonskog mirovnog ugovora. Organizator predstavljanja je Sveučilišna knjižnica Split.

O knjizi, koju je krajem travnja s njemačkog originala prevela Marica Risek a izdao Večernji list, govorili su dr. sc. don Josip Dukić, profesor povijesti na Bogoslovnom fakultetu u Splitu, prof. dr. sc. Branko Matulić, prodekan za kulturu i umjetnost Sveučilišta u Splitu, dr. sc. fra Luka Tomašević, prof. moralike na Bogoslovnom fakultetu u Splitu, te sam autor, mons. dr. sc. Franjo Komarica. Pprogram je vodio Frano Tiplović. Nakon pozdravnog govora domaćina ravnatelja Sveučilišne knjižnice Petra Krole, o knjizi je najprije govorio dr. Josip Dukić koji je pojasnio da je knjiga nastala sistematskim bilježenjem onog što je biskup Komarica radio i govorio, o onome za što se borio u ratnom i poratnom vremenu, a što je u razgovoru zabilježio njemački novinar Winfried Gburek. "Na 160 stranica knjige nalazi se 39 tematskih naslova koji donose poglede i etička stanovišta biskupa Komarice o problemima opstojnosti obespravljenog čovjeka“. Dr. Dukić je zatim govorio o ratu na prostoru BiH te istaknuo kako je biskup Komarica svjedok istine, svjedok potlačenih, obespravljenih, nezaštićenih. “Za vrijeme proteklog rata biskup Komarica se nadljudskim naporima borio za svoje vjernike, ali i sve one koji su bili ugroženi, koji su bili izloženi samovolji, brutalnostima, mučenjima, progonima, ubojstvima, iako na tom području nije  bilo rata,  Hrvati Banjalučke biskupije nisu uzeli oružje u ruke protiv svojih susjeda već su strpljivo trpjeli sve zulume i nedaće svih vrsta“. Dr. Branko Matulić je zatim kazao kako je knjiga puna potresnih svjedočanstava raznih vrsta. „S jedne strane sukobljavaju se svjedočenja o bezrazložnoj uporabi sile, destrukcije, razaranja, zla, himbe, laži, licemjerstva, podlosti, prijetvornosti, vjerolomnosti, okrutnosti, paleža, razbojstava raznih vrsta, od mučenja do oduzimanja ljudskog života, a sve zaogrnuto beskrajnom ohološću i sadističkim uživanjem u svjetovnoj moći. Iznad svega lebdi mržnja. Mržnja kao glavna hrana kneza tame“, kazao je Matulić, te objasnio  kako je na sve to očekivana reakcija, na kraju opet vrlo često mržnja. „Nažalost, upravo to se dogodilo u Bosni i Hercegovini. Većinu je progutao sirenski zov kneza tame, nastalo je slavlje odsustva Boga, a time i čovještva, premda su se, čak i u zločinu, na Boga često pozivali tako da bi na čovjeka zaboravili“, zaključio je Matulić.

Predstavljajući knjigu, dr. fra Luka Tomašević je kazao: Postoji jedna dobra i mudra izreka koja se pripisuje bosanskim fratrima, a  koja glasi: “Zapiši pa će i Bog zapamtiti!“ Ako se na ikoga ova izreka može primijeniti, onda je to naš banjolučki biskup Franjo Komarica, svjedok vjere, ali i stradanja svoga stada. Zamislite samo da on nije ovakav kakav jest što bi bilo s istinom o stradanju bosanskih katolika i Hrvata u tzv. Republici Srpskoj ili u banjolučkoj regiji, kazao je fra Luka Tomšević te naglasio kako je biskup Franjo Komarica  živi svjedok,  jasan i neposredan. On priča svoje iskustvo biskupa i pastira svoga progonjenog naroda, naroda kojemu su sudbinu odredili drugi, sudbinu prognanika, izgnanika i izbjeglica. On je biskup iz "paćeničke biskupije", kako ju je i Papa nazvao, i on je najangažiraniji u zagovaranju pomirenja i oprosta. On priča tako da odmah pogađa u glavu, ali i u srce. Nema okolišanja. On sve duboko proživljava, sve pamti, ali i zapisuje da to zapamte i Bog i ljudi. Evo njegovih riječi:“ Istina je nužan preduvjet nakon kojeg mora slijediti pravednost. Onaj tko može oprostiti je jači. Ako mi pravda i bude zadovoljena, ali ja ne oprostim, i dalje ostajem kao mrtav. I dalje sam nesposoban za konstruktivno djelovanje, za život okrenut budućnosti s Bogom. koji nas ju Isusu Kristu pomirio sa sobom.“ Spomenuo je kako je novinar u njemačkim pisanim i elektroničkim medijima objavljivao brojne priloge o situaciji bosanskih žitelja, katolika i nekatolika, o dramatičnoj pustoši i neredu što je iza sebe ostavio nedavni besmisleni rat. Novinar je imao plemenitu namjeru: upoznati njemačku i zapadnoeuropsku javnost s „pravom prirodom“ zadnjeg rata na europskom kontinentu u prošlom stoljeću, tj. rata na ovim našim prostorima. Biskup se tako sjeća zastrašujuće izjave američkog diplomata:“ Gospodine biskupe, zapamtite, ja sam vaš bog. Ja sam naredio da kod vas bude rata, i bio je rat. A sada sam naredio mir, i zato mora biti mir.“ Potresno je i biskupovo svjedočanstvo razgovora u elizejskoj plači. Ondje su žalili za svojom tvorevinom Jugoslavijom koja je za njih bila „pobjednički znak“ Alijanse protiv Germana na kraju Prvog svjetskog rata. Biskupu su doslovce rekli: „Naše dijete (tj. Jugoslavija) je ubijeno, a vi očekujete od nas da mi plješćemo! Shvatite da nam ne može biti svejedno što smo sada prisiljeni potpisati svoj poraz u Prvom svjetskom ratu“. Još su nadodali kako je „Hrvatska bila nož u rukama onih koji su ubili njihovo dijete“ i da „zato nećemo Hrvatskoj to lako oprostiti.“

Tako se naš dragi biskup  sjeća susreta, prigoda, druženja. U njega nema nametljivosti i nema sudova, pogotovo ne onih negativnih kojima smo svi skloni. Nema ni proklinjanja, ni mržnje! No, ima jedna stvar koja njemu puno znači: to je njegov hrvatski narod, njegovi vjernici i njegova Bosna. On točno u sebi nosi onaj krasni instinkt crkvenog pastira. Njemu je Bog sve, punina smisla i života; on mu se spontano i egzistencijalno predaje. Iz dubine srca naviru mu riječi: “Sretan sam i zahvalan Bogu. Naime, treba čvrsto vjerovati u Boga, Bogu se moliti. Treba se predati Bogu, unijeti sebe i bit će sve u najvećem redu. Ja sam zahvalan Bogu na svemu ovome“. Na kraju, dr. Tomašević je istaknuo, da se iz ovog intervjua vidi da je biskup skupio svoja sjećanja, da ih je duboko proživio i prikazuje ih kao svoje životno iskustvo kojemu traži smisao u Bogu, a ravnotežu u nadi u bolje sutra.  Uočava se i njegov duhovni osobni rast, njegov zaokruženi kršćansko-svećenički životni nazor jednog katoličkog biskupa punog iskustva, ali i čovjeka koji kao da je zaokružio svoj život i put s Bogom i svojim narodom . dodao je da osim što skida maske bjelosvjetskim moćnicima biskupova knjiga čitatelju nudi bogat izvor duhovnosti. Stoga, je svima zaželio dobro čitanje! Ali ne na brzinu, već polako, s pomnjom, i to iz dana u dan, i bez.

Na kraju se nazočnima, među kojima je bio i nadbiskup Marin Barišić obratio biskup Komarica te pojasnio da je knjiga nastala tako što je dugogodišnji prijatelj Banjolučke biskupije, član Njemačko-hrvatskog društva iz Hannovera, katolički novinar Winfried Gburek, boravio proteklih godina više puta u Bosni i Hercegovini te da je knjiga izdana krajem veljače 2015. godine a već u ožujku predstavljena njemačkoj javnosti na poznatom Sajmu knjige u Leipzigu. Zahvalio je predstavljačima i organizatorima kao i nakladniku knjige "Večernjem listu" i distributeru knjige, na području RH poduzeću TISAK na njihovoj spremnosti da svu čistu zaradu od prodane knjige u hrvatskom prijevodu daruju Biskupskom ordinarijatu Banjolučke biskupije za aktualne projekte u korist ljudi u potrebi.