Povijest splitskog Sjemeništa
Nadbiskupsko sjemenite u Splitu ustanovljeno je od nadbiskupa Stjepana Cosmija 25. ožujka 1700. god. Prva zgrada sjemeništa nalazila se u današnjoj Cosmijevoj ulici, nasuprot crkve Svetog Duha. Odatle je premješteno na današnju lokaciju 1868. godine. U vrijeme Drugog svjetskog rata u zgradu se uselila jugoslavenska vojska, pa talijanska, a potom i njemačka, pa je od 1942. do 1945. godine sjemenište bilo zatvoreno. Nakon rata u zgradu se uselila partizanska vojna bolnica, koja se u njoj zadržala do 1966. godine, kada je bila otvorena nova vojna bolnica na Križinama u Splitu. U montiranom sudskom procesu 1956. g. komunistička je vlast zatvorila Sjemenište i njegovu školu na sedam godina. Kroz to vrijeme u sjemenišnoj zgradi bio je đački dom i razne državne škole. Za to vrijeme svećenički kandidati pohađali su škole u dubrovačkom i zagrebačkom sjemeništu. Godine 1963. Sjemenište je ponovno otvoreno za dv a razreda u zgradi Bogoslovije. Sljedećih godina razredi su se kompletirali, ali bez osiguranih prostorija, pa je svakog ljeta trebalo izgrađivati nove prostorije u montažnom objektu u dvorištu.
Poslije demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj i za Sjemenište su nastupili bolji dani. Nova je vlast vratila staru sjemenišnu zgradu, koja je bila toliko oštećena i dotrajala da je bila neuporabljiva. Vodstvo nadbiskupije s nadbiskupom Antom Jurićem na čelu odlučilo je veći dio stare zgrade srušiti i podignuti novu zgradu s proširenjem za nove sadržaje, kao što je športska dvorana. Godine 1997. započeli su radovi koji su završeni 9. rujna 1999. godine, kada je nova zgrada bila svečano otvorena. Treba istaknuti da je Zgrada podignuta uz veliku pomoć inozemnih dobročinitelja. Broj sjemeništaraca je iz godine u godinu stalno varirao. Najveći broj bio je šk. godine 1968/69, kada je u četiri razreda bilo 136 pitomaca. To je ujedno i najveći broj sjemeništaraca u cijelom komunističkom razdoblju. Od toga broja njih je 105 pripadalo splitskoj nadbiskupiji. Sedamdesetih godina 20. stoljeća broj se stalno smanjivao da bi 1989/1990. spao na 27 pitomaca.
Poslije toga stanje se postupno poboljšavalo, pa ih je na početku školske godine 2003/2004. bilo 49. od kojih je Splitsko-makarska nadbiskupija imala 34, Dubrovačka biskupija 4, Hvarska 2, Šibenska 3 i Mostarska 6.
U Sjemeništu su tri kapele. Na drugom katu je kapela za svakodnevne potrebe pitomaca. U prizemlju su dvije kapele. Velika kapela s desne strane ulaza služi za izvanredne skupove i svakodnevnu misu za vanjske učenike i druge vjernike. U njoj je oltar na kojemu je papa Ivan Pavao II. 4. listopada 1998. godine slavio misu na Žnjanu u Splitu. Iza oltara je slika Navještenja koju je naslikao Antun Zucearo, a prije se nalazila na oltaru u kapeli starog Sjemeništa. U kapeli su kipovi Srca Isusova, koji se nekada nalazio u atriju staroga Sjemeništa, i Gospin. U niši nasuprot oltaru nalazi se ploča s imenima 55 svećenika i redovnika s područja Splitsko-makarske nadbiskupije nastradalih u Drugom svjetskom ratu. U prizemlju sjevernog krila zgrade, gdje su prostorije časnih sestara, nalazi se kapelica za njihove svakodnevne potrebe.