Splitsko – makarski nadbiskup mons. Marin Barišić slavio je misu zahvalnicu za kraj školske godine  sa učenicima Nadbiskupijske klasične gimnazije“Don Frane Bulić“, u utorak 30. lipnja u kapeli Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Poslije misnoga slavlja koje je završilo zahvalnicom Te Deum program se nastavio u dvorani Nadbiskupijskog sjemeništa gdje su  podijeljene diplome maturantima i nagrade učenicima za ostvarene rezultate  na natjecanjima kroz prethodnu školsku godinu.

 

Na početku misnoga slavlja nadbiskup je zahvalio ravnatelju, svim profesorima, odgojiteljima i roditeljima za sve što su učinili kako bi učenici uspješno priveli ovu školsku godinu kraju. "Što danas slavimo? Netko bi rekao kraj školske godine. Ja mislim da je to samo povod, mi zapravo slavimo zahvalu Gospodinu za sve što smo prošli u protekloj školskoj godini pojedinačno i zajedno, za sve naše brige i zabrinutosti, radost i uspjeh. Za sve to došli smo danas reći hvala", kazao je nadbiskup.

Obraćajući se mladima na početku nadbiskup Barišić je proteklu školsku godinu usporedio kao barku na nemirnom moru. "Zar niste doživjeli na početku ove školske godine upravo ovaj svoj dio života  kao putovanje s malom barkom, gdje je valovi i oluje hoće potopiti  i zar se niste upitali hoću li izdržati, prebroditi i doći do kraja godine  ili ću se izvrnuti, propasti ". U tim poteškoćama i neizvjesnosti zasigurno ste se pitali gdje je Isus i osjećali ste se prepušteni sami sebi, ali on je bio tu, kazao je nadbiskup i dodao kako ih je samo čekao da ga se "probudi" molitvom.

"Nismo ni svjesni koliko njegova prisutnost u našem životu u svim tim neizvjesnostima , klonulostima i on je taj koji zaustavlja  te valove i suprotne vjetrove,"  kazao je nadbiskup i dodao kako gledajući oko sebe svoje poteškoće, uspjehe, neuspjehe, radosti i žalosti, nerazumijevanja ipak na kraju bolje razumijevamo i  kako bez zahvale Gospodinu ne možemo ići naprijed. Spomenuo je rezultate istraživanja koja su se bavila ljudskom psihologijom koja su  pokazala da čovjek  koji je spreman zahvaljivati  i koji registrira zahvalu drugih prema njemu postaje drukčiji, različit. Dobiva jednu drugu dimenziju , humaniji je, optimist je mirniji je. Vedrije gleda na stvarnost, na poteškoće i zdraviji je. Bliži je potrebama bližnjih, uočava ih i spreman je pomoći i ima veće motivacije u svome poslu, zvanju i obvezama. Obogaćuje sebe kroz zahvalu,"jer nas ona preobražava i čini sretnijima vedrijima, sposobnijima, prisutnijima u ovoj realnosti da se možemo nositi sa poteškoćama". Na kraju nadbiskup nije propustio da kaže kao je ovo sjemenišna gimnazija koja ga podsjeća na sjeme koje će uskoro biti razasuto po poljima odgoja i obrazovanja. Maturantima je poželio da tako, kao plodno sjeme donose plodova u društvu i Crkvi  a onima u nižim razredima poželio je da rastu u dimenziji odgoja i obrazovanja i da se sve to sažima u jedno veliko "hvala" Gospodinu.

Nakon mise u sjemenišnoj dvorani dodijeljene su svjedodžbe maturantima te nagrade najboljim učenicima, a sve je uveličao učenički zbor škole pod ravnanjem č.s. Lidije Matijević.