Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu započeo je u petak 1. listopada novu akademsku godinu 2010./11. Euharistijsko je slavlje, u koncelebraciji s vicekancelarom Fakulteta provincijalom dr. Željkom Tolićem, nastavnicima i odgojiteljima, u kapeli splitskoga Centralnog bogoslovnog sjemeništa, predvodio Veliki kancelar Fakulteta mons. Marin Barišić. Pozdravivši sve sudionike slavlja mons. Barišić je prenio pozdrave i biskupa Splitske metropolije. "Teološki fakultet je specifičan studij koji ima svoj poseban objekt i subjekt proučavanja ali i poseban početak. Započinjemo ga s molitvom upravljenom Gospodinu da On blagoslovi ovi naš početak ali i da svakodnevno bude u nama i među nama", kazao je na početku misnoga slavlja nadbiskup Barišić. U svojoj je prigodnoj propovijedi splitsko-makarski nadbiskup govorio o značenju i smislu teologije i načinu kako je treba studirati. Teologija nije jednostavna logija, niti gnoza. Ona se ne može valjano studirati bez srca, ljubavi, molitve jer bi nas onda udaljavala umjesto da nas dovodi k Bogu.

Jednom je filozof M. Buber kazao da nas je više gnoza udaljila od Boga nego ateizam. Teologija je govor o Bogu, ali i Božji govor čovjeku. Naš se studij, nastavio je nadbiskup, stoga odvija u prožimanju ratia i oratia, logije i teologije, noetike i etike, spoznaje i odgovornosti i to sve unutar Crkve jer je teologija bitno eklezijalna po svojoj dimenziji. Nadbiskup je ukratko prikazao životni tijek sv. Terezije od Djeteta Isusa, čiji spomendan danas slavimo, predstavivši je kao pravi primjer "teologinje" i crkvene naučiteljice. Sv. Terezija je otkrila svoje mjesto u Crkvi - biti ljubav. Ona je shvatila da se teologija može studirati samo poučljivim srcem koje gori Božjom ljubavlju, bez koje ne bi ni učenici naviještali niti mučenici svjedočili. Svoju je propovijed splitsko-makarski nadbiskup zaključio potaknuvši nastavnike, studente i studentice da im studij teologije i ova akademska godina pomognu da se još više približe Isusu Kristu i njegovoj poruci kako bi osobno i zajednički bili glasniji svjedoci Božje ljubavi i vjernosti u ovomu društvu te navjestitelji optimizma i nade. Misno je slavlje završilo drevnim himnom Duhu Svetomu "O dođi Stvorče", a potom je u velikoj dvorani Fakulteta uslijedio lectio brevis. Nakon pozdravnih riječi dekana Fakulteta prof. dr. Nediljka Ante Ančića i Velikog kancelara mons. Barišića, predavanje na temu "Vremeniti i vječni hram u Kumranskom hramskom svitku" održao je dr. Domagoj Runje. Prikazao je tijek pronalaska tog kumranskog svitka dugog 8.14 metara, što ga čini najvećim pronađenim kumranskim rukopisom. Najveći dio sadržaja svitka odnosi se na hram i hramsko bogoslužje te mu je stoga njegov privi istraživač Yigael Yadin dao ime "Megillat ham-Miqdaš" ("Hramski Svitak"). Hramski Svitak (HS) ne govori samo o jednom nego o dva hrama. Prvi je detaljno opisan i narod ga treba izgraditi kad dođe u obećanu zemlju i to na mjestu koje je Bog odredio. Zna se točno i što u tom hramu treba raditi, tko u nj smije ući, kakve žrtve prinositi i koje blagdane slaviti. A što se tiče drugoga hrama HS ne donosi nikakva opisa. Zna se samo da se razlikuje od prvoga u dvije bitne odrednice: kod prvoga hrama graditelj je narod, a kod drugog sam Bog; prvi hram narod treba sagraditi kada se smjesti u obećanu zemlju, a drugi u Dan stvaranja? Tu se postavlja pitanje koji je to dan stvaranja i što ako narod do tog dana ne uspije sagraditi taj hram. Budući da taj hram ne ovisi o ljudskim rukama, možemo zaključiti da ostvarenje Božje riječi po kojoj će u dan stvaranja on sam stvoriti svoj hram nema nikakve zapreke. Kakav god taj drugi hram bio on ostaje mjesto Božjeg prebivališta sa svojim narodom, kao što je i Isusovo tijelo i prije i poslije uskrsnuća mjesto Božjega prebivanja s ljudima, ustvrdio je dr. Runje zaključivši: " Kada je riječ o Božjem prebivanju s ljudima i uopće o božansko-ljudskim odnosima, onda se može reći da Bog čovjeka nikada ne napušta. On je uvijek uz čovjeka i na strani čovjeka. A ako je to Bog, onda je to i teologija." Od ove akademske godine tri su nova nastavnika dr. Željko Tolić, dr. Mario Volarević i mr. Jenko Bulić. Dva su nastavnika otišla u mirovinu prof. dr. Špiro Marasović i dr. Josip Šimunović, a dr. Ante Čovo prestao je predavati i preuzeo je novu službu u svojoj provinciji. Prodekan za nastavu dr. Alojzije Čondić iznio je potom sve važne obavijesti o predavanjima i tijeku rada u novoj akademskoj godini.