U godini intenzivnije pripreme za Treći susret hrvatski katoličkih obitelji u Solinu 2018. pod geslom „Očinstvo i majčinstvo – dva lica roditeljskog poslanja“ Nadbiskupski ordinarijat u Splitu želi sadržajno i organizacijski poboljšati nastojanja u pastoralu obitelji i rad tečajeva za sklapanje kršćanskoga sakramentalnog braka. Stoga je, u subotu 18. veljače u Duhovnom centru i Marijanskom svetištu Vepric, organiziran po prvi put susret voditelja tečajeva u Splitu (konkatedrala i katedrala), Solinu, Sinju, Makarskoj, Imotskom, Vrgorcu i Metkoviću te predavača na zaručničkim tečajevima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Na susretu se okupilo oko trideset voditelja zaručničkih tečajeva i predavača pod vodstvom splitsko-makarskoga nadbiskupa mons. Marina Barišića, generalnoga vikara mons. Miroslava Vidovića, pastoralnoga vikara mons. Nediljka Ante Ančića i don Tomislava Ćubelića, voditelja Ureda za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije.

Pozdravnu riječ uputio je nadbiskup Barišić naglasivši da će se na susretu razmijeniti iskustva u dosadašnjem radu te zajednički promišljati kako ove kršćanske pouke za sklapanje braka još više prilagoditi današnjim prilikama i potrebama da budu korisne i poučne svima koji se pripremaju za bračni i obitelji život.

Kratko uvodno izlaganje održao je mons. Ančić, koji je kazao da se s predbračnim poukama u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji krenulo osamdesetih godina prošloga stoljeća (1981. godine). Tečajevi imaju oko 40 suradnika među kojima su župnici i drugi svećenici, crkveni pravnici, psiholozi, komunikolozi, bračni parovi i medicinari. Mons. Ančić iznio je podatak da je sve manje crkveno sklopljenih brakova. Primjerice 2010. sklopljeno je 2075 brakova, a 2015. crkveno je sklopljen 1781 brak. „Zaista je potrebno da se svi oni koji sudjeluju u istim pastoralnim zadaćama najprije pobliže upoznaju, razmjene svoja iskustva u radu, zajednički promišljaju o zadaćama i poteškoćama te iznađu prijedloge i sugestije za poboljšanje naših predbračnih pouka“, naglasio je mons. Ančić.

U nastavku izlaganja osvijetlio je širi kontekst promišljanja o zaručničkim tečajevima, naglasivši da se u posljednje vrijeme pojačano promišlja „obiteljska problematika i važnost bračnog i obiteljskog pastorala u poslanju Crkve. To je razumljivo jer je brak i obitelj temeljna stanica svakog društva i jer je obitelj glavna prenositeljica vjere.“ U tom je surječju podsjetio na dvije sinode koje je sazvao papa Franjo te na nacionalne obiteljske susrete koje je pokrenula naša domovinska Crkva. „Tijekom promišljanja stanja obitelji u današnjem svijetu, važnosti i poslanja braka i obitelji u svjetlu Božje riječi i crkvenog nauka iskristalizirale su se nove spoznaje, kao primjerice da je brak životni poziv za koji je potrebna temeljna i cjelovita priprema, da naši vjernici ne poznaju dovoljno biblijski i crkveni nauk o obitelji, da valja pojačati i obnoviti pastoralnu skrb kako u pripremi za sakramentalni brak tako i praćenje bračnih parova nakon vjenčanja“, istaknuo je pastoralni vikar. Govoreći o zaručničkim tečajevima mons. Ančić je upozorio da „u Hrvatskoj postoje velike razlike što se tiče sadržaja i strukture predbračnih pouka. Nadalje vlada neujednačenost i s obzirom na trajanje susreta na poukama. U nekim biskupijama zaručnički tečajevi obuhvaćaju šest dvosatnih susreta, u našoj nadbiskupiji samo tri. Isto tako valjalo bi promisliti kako postaviti način predavanja da parovi ne budu puki slušatelji nego se na različite načine aktiviraju, uključuju u razgovor i suradnju. Valja im ponuditi ne samo crkveno učenje te svjetlo i snagu kršćanske vjere nego im pružiti i praktične programe, dobre savjete, prokušane strategije i psihološke smjernice da bi njihov brak uspio a ljubav odoljela svakoj kušnji i nevolji“, zaključio je mons. Ančić.

Sudionici susreta podijelili su se u pet skupina u kojima se razmatralo o braku i obitelji pod različitim vidovima: teološkim (brak kao sakrament), moralnim, pravnim i pastoralnim, medicinskim, psiho-pedagoškim i komunikativnim vidom. Potom su uslijedila izvješća iz radnih skupina u plenumu u kojima je došla do izražaja misao da bi zaručnički tečaj trebao biti finale pripreme brak. Zaručnike prvotno treba uputiti u ljepotu i smisao bračne zajednice i bračne ljubavi, a potom im osvijetliti teološki vidik seksualnosti i u tom vidu otvoreno govoriti o pitanjima: kontracepcije, pobačaja, umjetne oplodnje i sterilizacije, o metodama prirodnog planiranja obitelji. Naglašeno je da je velika odgovornost na župnicima jer bi trajna priprava za brak trebala biti u župama. Rad u skupinama je poželjan jer bi se u njima više parovi uključili u razgovor i suradnju. Važno je povezati zaručnike s nadbiskupijskim Bračnim i obiteljskim savjetovalištem. Predloženo je tiskati materijal za zaručnike i izraditi internetski portal na kojemu bi se nalazile sve potrebne informacije za zaručnike i bračne parove i na kojemu bi oni mogli anonimno uputiti svoje pitanje i dobiti prikladan odgovor u skladu s kršćanskim naukom. Govoreći o temama na predbračnim poukama istaknuto je da ih treba ujednačiti i uskladiti, a prezentacije osuvremeniti te više govoriti o temama poput: odnos prema medijima, ovisnost o internetu, ovisnost o klađenju, neplodnost, upravljanje vremenom i financijama i sl. Zato je potrebno produžiti trajanje zaručničkih tečajeva da se ne bi sve teme zbilo u tri dana i da bi se dalo više prostora zaručnicima. Također je naglašeno da bi više trebalo uključiti i mlade ljude kao predavače na predbračnim poukama koji imaju svježe informacije i znanja. Predloženo je da se oformi mala skupina - „tim“ koji će prikupiti sve sugestije i pomoći koordinaciji daljnjeg rada zaručničkih tečajeva.

Nadbiskup je dodao da treba svrnuti pozornost na liturgijski vid – slavlje sakramenta braka u crkvi, potom na izbor tekstova i simboliku slavlja kako bi sklapanje sakramenta braka uistinu bio proslava Boga i slavlje ljubavi te svjesni i voljni čin a ne puki ritual. Nadbiskup je zahvalio svim sudionicima na dosadašnjem radu u predbračnim poukama i na iznijetim iskustvima, svjedočanstvima, znanjima i sugestijama naglasivši da je pastoral obitelji zajednička zadaća svih nas jer na obitelji počinje i završava naš pastoral. Susret je završio euharistijskim slavljem i zajedničkim objedom.