Duhovna obnova za roditelje u crkvi sv. Pavla ap. na Pujankama

U crkvi sv. Pavla apostola povodom obiležavanja 20-te godišnjice istoimenog vrtića održana je u utorak, 7. studenoga duhovna obnova za roditelje, odgojitelje i ostale prisutne vjernike.

Duhovnik don Jure Vrdoljak, župnik sa Ravnih njiva svoje je razmišljanje utemeljio na Jakovljevoj poslanici 3,13-18 govoreći o dvjema vrstama mudrosti, onoj lažnoj zemaljskoj koja se prepoznaje po tome što u srcima pobuđuje zavist i svakojaka zla nasuprot onoj Božjoj mudrosti odozgo koja je čista milostiva, puna dobrih plodova.

Sve svoje izbore, ljubomoru, zavist, rane koje nosimo u sebi treba zaliječiti, a u tome nam pomaže majka Crkva kroz riječi koje nas upućuju na izvor sakramenata i euharistije. Mudrost nema potrebu nametati se silom nego se sama afirmira. Ne podliježe lažima, velikodušna je. Zanimljivo je da je nama ljudima bliži ovaj svijet tame, lakše nam je mrziti nego ljubiti. Upravo zato trebamo živog Boga da bismo mu se približili u milosnom smislu, „da ne živim više ja ,nego da živi u meni Krist“. U današnjem virtualnom i brzom životu važno je i vrijedno boriti se, ne posustati na putu vjere i ljubavi te Boga imati za cilj u životu. Takvi su mirotvorci, milosrdni i oni pokazuju novo lice zemlje, kazao je don Jure.

Fotogalerija: Lidija Markičević

Postanimo vjesnici vrijednosti, stavimo Boga na prvo mjesto i ne dopustimo da nama gospodare stvari, nađimo mjeru i upravljajmo onim što nam je Bog dao. Navezivanjem na stvari postajemo robovi i otuđeni, pa je vrijeme provedeno u molitvi najbolje iskorišteno vrijeme, sveto vrijeme. Tu leži tajna svih naših uspjeha u sjedinjenju s Bogom, naglasio je Vrdoljak te nastavio: umjesto razgovora i sastanaka na crkvenim trgovima nalazimo se po trgovačkim centrima, umjesto razgovora u obitelji odabiremo tehnologiju, gubimo međusobne odnose i povezanost, a to se odražava i na naš odnos s Bogom. Neka molitva bude osobna, ali i obiteljska. U molitvi postajemo svjesni koliko nas Bog ljubi i kako je upravo on taj koji spašava, ujedinjuje, vodi i rješava.

Neka nedjelja bude dan kad ćemo svoje dijete uzeti za ruku i povesti u crkvu. To je dan koji pripada Bogu. Ne dopustimo da djeca, kojoj jasno trebamo postavljati granice u odgoju, budu oni koji će nas voditi i manipulirati. Treba ih odgajati u ljubavi, ne za sebe, nego za druge i život. Neka i otac i majka zajednički nastupaju prema djeci i budu djeci svetinja. Roditelji djeci žele samo dobro, a kako nam kazuje Božja zapovijed roditelje treba poštovati i ljubiti. Roditelji, ne budite prepopustljivi, preautoritativni ili perfekcionisti. Budite smireni autoriteti jer se kao takvi ugrađujete i u identitet djeteta. Ne kaže se bez razloga da postoji radionica tesanja karaktera, a to je Crkva, poručio je predvoditelj duhovne obnove zaključivši: „Ne bojte se za djecu koja su othranjena u poštovanju i molitvi, učimo ih da se kale, da rade, da budu jaka, da imaju obveze i odgovornosti, da imaju zaduženja i djevojčice i dječaci. Imati dobrog učitelja velika je milost, budimo dobri učitelji svojoj djeci, neka nas Bog vodi na tom putu, a i mi jedni druge ka spasenju.“