Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić posjetio je na blagdan Preobraženja Gospodinova Zajednicu "Cenacolo" na Ugljanima. Susret je započeo euharistijskim slavljem. Nadbiskup je na početku homilije opisao mjesto na kojem se zbilo Kristovo preobraženje, brdo Tabor u Jizreelskoj dolini: "Usred doline izdiže se gora Tabor kao stožac. Nad dolinom nekada zna biti oblaka, tako da se ne vidi sunce. Ali vrh Tabora uvijek je iznad oblaka, uvijek je obasjan sunčevim svjetlom. Tako je i Krist u našem životu Sunce koje nam uvijek sja s visine."

Ukazao je i na jednu poveznicu između Zajednice "Cenacolo" i brda Tabora. Na vrhu Tabora naime uz franjevački samostan također živi jedna zajednica bivših ovisnika koji su se posvetili ugošćivanju hodočasnika. Prilikom nadbiskupijskoga hodočašća u Svetu Zemlju u studenome prošle godine, nadbiskup je s hodočasnicima posjetio i tu zajednicu.

U nastavku homilije, nadbiskup Barišić je istaknuo poveznicu između našega krštenja i Isusovoga preobraženja: "Na Taboru se čuo glas s neba: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni.' Taj se glas također čuo prilikom Isusova krštenja na Jordanu. I nama je, na našem krštenju, Nebeski Otac rekao te riječi: Ti si Sin moj ljubljeni." Nadbiskup je naglasio da krštenjem započinje naše osobno preobraženje, čemu je temelj Isusovo preobraženje. Isusove bijele haljine podsjećaju nas na bijelu haljinu koju smo dobili na krštenju, napomenuo je nadbiskup te nastavio: "Evanđelje izvještava da su apostoli pali na zemlji. Dobro je pasti ničice kad je znak molitve i predanja pred Bogom. Ali to može biti i pad zbog grijeha. Mi sami ne znamo ustati iz naših grijeha i slabosti, ali nam Isus pomaže. Evanđelje kaže da apostoli nisu nikoga vidjeli doli Isusa samoga. On je jedini, pored Njega nema drugih bogova. Naši razni idoli kojima se klanjamo ne mogu pored Njega opstati. Isus u naš život dolazi kao Onaj koji nas oslobađa od naših krivih božanstava", zaključio je nadbiskup Barišić.

Nakon euharistijskoga slavlja, nastavilo se zajedničko druženje i razgovor nadbiskupa s članovima Zajednice. Svaki se pojedini predstavio, rekao odakle je i koje mu je zaduženje u Zajednici. Nadbiskup se zanimao za njihov dnevni red i te se raspitao o radovima koje obavljaju. Oni su mu među ostalim iznijeli svoja iskustva iz Međugorja gdje su boravili proteklih dana pomažući starijim i nemoćnim posjetiteljima toga mjesta. Nadbiskup se također prisjetio svoga posljednjeg posjeta Zajednici, za božićnih blagdana, kada Zajednica tradicionalno priređuje prikaz živih jaslica.

Na odlasku, momci iz Zajednice darovali su nadbiskupu sliku Milosrdnog Isusa te su se preporučili u molitve do idućega susreta.