Da današnje društvo ima pravo odabira to svi već znamo, ali pitanje rodne ideologije još uvijek ostaje tema brojnih polemika. Jedna takva održana je, 15. studenoga 2017. u Nadbiskupijskom sjemeništu u Splitu na ovomjesečnoj tribini Hrvatskog nadzemlja pod nazivom „Muško i žensko da odaberu stvori ih“. Intrigantnim umetanjem nove sintagme u ovaj poznati biblijski citat mladi iz Hrvatskog nadzemlja željeli su produbiti aktualnu tematiku rodne ideologije i Istanbulske konvencije. Započeli su kratkim humorističnim skečom o današnjim paradoksalnim odnosima muškaraca i žena, a nastavili videom snimljenim u šetnji Splitom u kojem su se mogla čuti stajališta naših građana. Zanimljivo je da se većina njih protivila promjeni spola i nije znala gotovo ništa o rodnoj ideologiji, dok su s druge strane snimljeni turisti imali potpuno različito mišljenje te su pokazali prilično, nazovimo ih tako, liberalne stavove koji bi dopuštali mogućnost svakom čovjeku da izabere sam kojeg je roda.

Pojašnjenje složene teme rodne ideologije prisutnoj mladeži bio je zadatak dr. Željke Markić iz udruge „U ime obitelji“. Svojim izvrsnim argumentiranim izlaganjem nije ostavila mjesta nejasnoćama kod publike zbog čega je na samom kraju zaslužila jedan od najdužih pljeskova na tribini Hrvatskog nadzemlja ikad. Gospođa Markić naglasila je da se problem rodne ideologije i Istanbulske konvencije u hrvatskoj javnosti pojavljuje ponajviše od prošle godine kada je premijer Plenković najavio njeno ratificiranje. Kako kaže Markić, Istanbulska konvencija punog naziva „Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“ u samoj srži ima pozitivnu namjeru reguliraranja sprječavanja nasilja u obitelji s negativnim dijelom vezanim za nametanje rodne ideologije u sve sfere čovjekova života počevši od obrazovanja. Važno je također istaknuti da je Hrvatska prije ulaska u Europsku uniju već morala osigurati dobre zakone o nasilju u obitelji zbog čega bi sama Istanbulska konvencija bila zapravo nepotrebna i suvišna. Štoviše, njenim uvođenjem ne samo da se neće poboljšati položaj i prava žena već će se ona pogoršati. O tome svjedoče i primjeri mnogih država u kojima je rodna ideologija ušla u državne zakone. Tako Markić navodi primjere muškaraca koji su pod krinkom da su žene ulazili u ženske zahode, tj. zahode namijenjene i ženama i muškarcima kako ne bi došlo do diskriminacije trasrodnih osoba, fotografirali ih i napastovali, a osim toga koristili su se i skloništima za žene te ih u njima silovali. Rodna ideologija definira razliku između spola i roda pa bi tako spol bio u temeljima svakoga čovjeka i definira ga kao muškarca odnosno ženu, dok rod svatko može odrediti sam za sebe neovisno o spolu pa bi tako svaki muškarac za sebe mogao reći da je žena ako se tako i osjeća i obratno. Markić navodi i jedan zanimljiv podatak, a to je da se sami autor hipoteze o rodnoj ideologiji John Money nje odrekeo i rekao da je neprihvatljivo kako se ona danas koristi u društvu. Prošle godine u Hrvatskoj je provedena javna rasprava koja zapravo pokazuje da se 4/5 građana protive Istanbuskoj konvenciji zbog čega bi svako njeno uvođenje zapravo bilo nametanje određenoga sustava i pokušaj uvođenja jedne vrste ideologije, a time i povratak na stanje koje današnje društvo ne bi trebalo dozvoliti. U Danskoj i Velikoj Britaniji te su promjene već uvedene kao i u nekim drugim svjetskim državama, a iza svega toga stoji želja za iskorijenjivanjem predrasuda, običaja i tradicija. Markić zaključuje da je na vladi da odbaci ratifikaciju i novac koji bi upotrijebila na nju iskoristi kako bi stvarno i na pravi način pomogla ženama i djeci koji su žrtve obiteljskoga nasilja. 

Gospođa Markić odgovorila je i na mnoga pitanja, a možemo istaknuti kako je najzanimljiviji odgovor bio na pitanje kako se nosi s pritiskom javnosti koja je često nepravomoćno osuđuje, kleveće i mrzi te odgovara kako nije jednostavno trpjeti taj pritisak i da svi imamo pravo reći tko smo i u što vjerujemo te kako razmišljamo, a zastrašivanja i vrijeđanja služe kako bi nas se ušutkalo i spriječilo da dajemo svoj doprinos ovome društvu. Sama činjenica da se nju napada zapravo govori o tome da dosta ljudi dijeli njene stavove jer da nije o tome se ne bi toliko pričalo. Dodaje i da su dvije ključne stvari koje joj najviše pomažu u podnošenju te javne osude pouzdanje u Stvoritelja i pet muškaraca s kojima živi u domaćinstvu.

Tribinu je kao i uvijek Nadzemlje obogatilo svojim programom pa su tako osim uvodnog skeča izvedena i dva kratka filma u kojima se na pomalo ironičan i humorističan način govori o rodnoj ideologiji, a za dobru atmosferu u dvorani pobrinuo se Skac band iz Splita svojom prekrasnom izvedbom. Na samome kraju svoju zaključnu riječ dao je povjernik za mlade don Mihael Mišo Prović i pozvao sve prisutne na molitvu za Vukovar. Idući mjesec, 20. prosinca 2017. nadzemlje priprema temu o očinstvu, a o svim informacijama za susret pratite facebook stranicu Hrvatskog nadzemlja.