Korizmena duhovna obnova studenata laika KBF-a u Splitu održana je 14. ožujka u crkvi i samostanu Sv. Franje u Imotskom. Obnovu je predvodio fra Kristian Stipanović, župnik, gvardijan i odgojitelj franjevačkih postulanata u Imotskom. Na početku susreta studente i voditelja pozdravio je don Jenko Bulić, duhovni asistent studenata laika.

Usporedio je dolazak studenata u Imotski s prisustvom na Taboru, brdu susreta, preobrazbe i obnove s pogledom na Kristov križ, Dolinu suza, ali i nade dolaska uskrsnog jutra i proslave u Kristu. Takav je naš životni i korizmeni hod u vjeri s Kristom. Ova obnova je jedan, ali važan korak na tom putu, ovdje na hrvatskom Taboru u Imotskom.

U svom je razmatranju voditelj obnove stavio naglasak i pažnju na Godinu majčinstva u našoj nadbiskupiji vođen mislima proroka Izaije iz dnevnog liturgijskog čitanja: "Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje."

Istaknuo je bitne majčinske oznake: prva je da majka prihvaća svoje dijete. Ima onih koje ga ne prihvaćaju i one nisu majke. Majka prihvaća dijete, prihvaća sebe i prihvaća Božju volju. Prihvaća život u cjelini, prihvaća i svoga muža, prihvaća i druge kakvi jesu.  Odbacuje svako nezadovoljstvo, gorčinu i gnjev.

Druga oznaka je radost, ne samo zbog djeteta, nego i zbog muža i radost zbog drugih. Pojavi se i žalost. Suprotno od radosti je zavist. Zašto drugi, a ne ja. Veličina čovjekova je radovati se s drugima i biti suputnik u njihovim bolima i ranama, ali i biti radostan u uspjehu i rastu drugoga. Oči majke govor su njezinog srca i duše.. Majka voli i raduje se s djetetom u usponima, radostima, ali mu je bliza i u padovima i žalostima.

Treća oznaka je nježnost. Majka ne može biti gruba i nasilna, hladna i ravnodušna. Nema dvostrukih mjerila.  Svako dijete joj je jednako. Svaka majka je poput naše Gospe od anđela. Četvrta oznaka je majčinska odgovornost. Majka je prvi odgojitelj u vjeri i odgovornosti vlastitim primjerom za dijete, za sebe i za drugoga. I studenti u svojim mladenačkim ulogama su odgovorni za sebe, studij, Narod Božji i domovinu Hrvatsku, posebno kao budući navjestitelji u Crkvi Kristovoj, u Domu Očevu i Marijinu.

Nakon razmišljanja uslijedilo je pokorničko bogoslužje i euharistijsko slavlje koje su animirali sami studenti. Nakon toga voditelj je upoznao studente s poviješću crkve i samostana te dugim prisustvom franjevaca u Imotskom. Domaćini su priredili studentima druženje i okrjepu u samostanskoj blagovaonici. Na kraju susreta studenti su posjetili imotsku tvrđavu i Modro jezero, prelijepi dragulj i čudo prirode na hrvatskim prostorima dalmatinskog kamenjara i šire.