''Sila-daje ti krila?'' naslov je teme kojom je Hrvatsko nadzemlje u srijedu 17. travnja, ponovno okupilo mlade grada Splita . Sve prisutne u dvorani Nadbiskupijskog sjemeništa, Vis Dominus (Brda) uveo je pjesmom u sadržajan program. Filmovi ''Zanimljivosti'' i ''Fizičko nasilje'' edukativno šaljivim tonom pripremili su publiku na predavanje profesora Tonija Maglice koji je na samom početku nasilje definirao kao bilo koji oblik namjernog ponašanja u kojem jedna osoba narušava tuđi fizički, psihički, socijalni , duhovni integritet te time izaziva štetu, trpljenje, bol, patnju, pa čak i smrt. Nasilje, kao zlouporaba moći može se kategorički podijeliti na fizičko, psihičko, emocionalno, verbalno, ekonomsko i vršnjačko. Profesor Maglica je skrenuo pozornost na cyber bulling kao domenu vršnjačkog nasilja koje je svakodnevno sve prisutnije.

Zanimljiva stavka u izlaganju je svakako tvrdnja da lista oblika nasilja raste paralelno s našim osobnim razvojem te da svaka sfera nasilja počiva na trokutu: nasilnik, žrtva i promatrači, odnosno svjedoci. Profesor je napomenuo da su upravo ovi potonji, često oni koji potpiruju nasilje. Vrtići, škole, fakulteti, susjedstva i zajednice te, u konačnici, država s institucijama tvore sustav na kojem počiva odgojno edukativna odgovornost za izgradnju kolektivne svijesti o neprihvatljivosti nasilja kao takvog. Rane, povrijeđenosti u djetinjstvu, osjećaj odbačenosti, nemoći, neprimijećenosti, zlostavljanje, krivnje, strah, ljutnje- iskustva su koja, kako kaže profesor Maglica- doprinose oblikovanju potencijalnog nasilnika te dodaje kako nasilnici, ranjavanjem drugih, skreću pažnju na sebe. Sve te oštećenosti nošene su krilima iz naslova ovomjesečnog susreta. Dotaknuvši se nasilja, kao ''odgojne mjere'', dalo se zaključiti kako odrasli, u nemoći da se nose s emocijama, gubitkom kontrole vrše nasilje nad slabijima-nad djecom. Uz to je rečeno da su mediji ti koji, često negativnošću i zastrašivanjem guše općedruštvenu perspektivu te stvaraju plodno tlo za nasilje, a društvene mreže i mobiteli tako postaju poligoni za liječenje frustracija te nas više udaljuju, nego što nas zbližavaju.

Dinamiku u susret, unijeli su filmovi ''Zlostavljanje žena'' i ''Mobbing'' te su uz pjesmu Vis Dominusa zaokružene čvrste i nedvosmislene poruke:

-Nasilje se ne može i ne smije zaboraviti.

-Mediji su ti na kojima leži ponajveća odgovornost za edukaciju novih naraštaja.

-Svi bi mi trebali početi od sebe; Ne biti pasivni promatrači.

A to sigurno ne možemo biti ako svjedočimo- ljubav.