U srijedu, 18. svibnja, Hrvatsko nadzemlje je upriličilo drugi susret uživo nakon dužeg održavanja online susreta uslijed pandemijske krize. Tema je ovoga puta bila „Ljubav, a ne đir?“ i govorilo se o važnosti nogometa, a posebno Hajduka za mlade grada Splita. Gost predavač bio je fr. Jozo Čirko, poznati splitski svećenik i strastveni navijač Hajduka.

U svome je predavanju rekao da kada danas govorimo o navijaču mislimo na ljude koji su strastveni, bezuvjetni sljedbenici likova i zvijezda, ne samo iz svijeta sporta. Ipak, u novome vremenu masovni mediji učinili su od sporta objekt idolizacije, a nogomet je tu posebno važan jer on zahvaća sve društvene slojeve, jer je više od sporta – agent integracije društva, sredstvo kontrole, proizvod, ideologija, povijest i kultura te način života. Sve to vidimo i na primjeru Hajduka uz koji su mnogi iz ljubavi, drugi iz tradicije, treći iz đira, a neki i zbog novca. Slijedeći iskaze nekih od najstarijih navijača Torcide, fr. Čirko iznosi mišljenje da je Hajduk u gradu postao svojevrsni đir od 1985. kada je na utakmici s Metzom milicija, iz čista mira, počela tući navijače. Negativni vid nogometa je huliganizam, odnosno nasilničko ponašanje određenog dijela navijačke mase koji upravo nasiljem želi podcijeniti protivničke navijače. „Problem je kada fanatizam ode u krajnost i kada dio navijačke mase želi svoje ideje izraziti nasiljem“ ističe fr. Čirko te smatra da ovakvih krajnosti u Torcidi baš i nema i da se radi o jednoj pristojnoj navijačkoj skupini koja ne sije smrt kao primjerice engleski huligani osamdesetih godina. „Fanatični ljudi imaju visoku razinu empatije i mogu se staviti u kožu svog idola do te mjere da ono što idolu stvara zadovoljstvo, stvara i fanatiku, a kada ta reakcija, uslijed poraza izostane u fanatiku se javlja potreba za agresivnom reakcijom pa u Splitu vidimo prevrnute automobile“ tvrdi predavač.

Slijedeći sociologa Lalića, iznosi nekoliko vrsta navijača. Prva je navijač-navijač čija je osnovna motivacija dati podršku voljenom klubu kojega shvaća simbolom svoga grada. Drugu skupinu čine navijači iz trenda koji se nastoje uklopiti u navijačku skupinu i isto prenijeti na svoje vršnjake. Iako nije agresivan, sklon je nasilju radi grupe. Treći tip je navijač nasilnik kojemu nogometni stadion omogućava da njegova agresivnost dođe do izražaja i sklon je devijantnom ponašanju, a takvi najčešće potječu iz nesređenih obitelji. Posljednji navijač je tzv. politički aktivist koji navijačku skupinu shvaća kao optimalan instrument i dobar okvir u kojem može promovirati svoje ideje. Činjenica je da je Hajduk u Splitu jako raširen fenomen, čak simbol grada, i to vidimo oduvijek, primjerice još u Velom mistu. Zanimljiv je također i odnos religioznosti i nogometa pa tako vidimo da je većina igrača često u stavu molitve kako ne bi ozlijedili sebe ili suigrača, a često se i kod postizanja golova izražava vjerska pripadnost igrača. Što se tiče navijača, poznat je primjer Kolumbijaca koji su prije Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu hodočastili kako bi njihova ekipa postigla što bolji rezultat. Konačno, nogomet je, neminovno, sport koji u društvu izaziva veliku radost i koji poziva ljude da sanjaju o vlastitim uspjesima. Osim predavanja na susretu su prikazana tri dramska uratka Hrvatskoga nadzemlja: filmovi „Anketa o Hajduku“, „Stereotipi: Navijači“ i skeč „Izvanredna press konferencija“. Nadzemljaši su također u zajedništvu s publikom otpjevali pjesme „Volin sve bilo“ i „Zbog jedne ljubavi“, a don Roko Kaštelan svjedočio je o svome putu od pripadnika Torcide do svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije. Cijeli program zaključen je prigodnom meditacijom, a susret je pjesmom animirao VIS Veritas Aeterna. Snimku tribine moći ćete pogledati na YouTube kanalu Hrvatskog nadzemlja. Sljedeći susret održat će se 15. lipnja u 20:30 sati u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa.