Svetkovina Tijelova je najbitnija dimenzija naše vjere. To je dar neizmjerne Božje ljubavi za nas. Tamo gdje se radi o dobroti, plemenitosti, solidarnosti, ljubavi, današnja svetkovina je bliska, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći na svetkovinu Tijelova u četvrtak, 15. lipnja euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma, gdje je cijeloga dana bilo klanjanje velikom euharistijskom otajstvu.

U koncelebraciji je bilo desetak svećenika predvođenih generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem i pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, a slavlje je svojom pjesmom uzveličao Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma. U svojoj je propovijedi nadbiskup govorio o čudesnosti euharistijskoga otajstva, ali i o ljudskoj opasnosti gubitka sposobnosti primjećivanja darovanosti i svođenja na nešto samorazumljivo. „Bog je snagom Duha Svetoga iz ljubavi prema nama čovjekom postao. Ta ljubav je željela biti trajno prisutna među nama - Emanuel - da je postala ono što nam život daje pod prilikama kruha i vina. U ovo su otajstvo sveci i mistici ulazili duboko i stavljali se na raspolaganje. Bili su pokaznica – monstranca“, kazao je nadbiskup Barišić te dodao da blagovanje Gospodinova tijela i krvi treba dovesti do istinskog i iskrenog susreta s Njim i osobnoga rasta u vjeri. „Isus je kruh za život svijeta. On nije samo na oltaru, u crkvama i bazilikama nego želi biti svakodnevno na našim trgovima i ulicama, u našim odnosima, a osobito u našim srcima.“

Tumačeći Ivanov evanđeoski tekst u kojem Isus reče mnoštvu: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta“, nadbiskup je govorio o duhovnom i materijalnom siromaštvu, o gladi za kruhom ali i o gladi za razumijevanjem, pažnjom, poštovanjem ljudskog dostojanstva. U tom je surječju upitao: „Jesmo li siromašni? Nemamo onoliko koliko bismo željeli imati, osobito uspoređujući se s nekim drugima. Rekao bih da nismo siromašni, ali smo žedni i tu žeđ ne može utažiti nikakvo sredstvo za život. To je žeđ i glad za Riječju Božjom, kao što je primijetio prorok Amos“, naglasio je mons. Barišić te nastavio: „U odnosu na prije 20-30 godina bogatiji smo tehnički, telekomunikacija je uznapredovala, a opet kao da nas udaljuje jedne od drugih. Koliko danas brzine, a osamljenosti, prava i zaštite a ugroženosti, mirovnih inicijativa društava a nasilja, osiguranja a nesigurnosti.“

Ljudski su odnosi sebični, agresivni, interesni, što povećava i širi siromaštvo. Nažalost umiru i od gladi na našu sramotu. Kruha nemaju, ali kruh nije samo onaj materijalni. Kruh je i pažnja, smisao, ljubav, solidarnost, oproštenje, utjeha, dostojanstvo čovjeka. Isus želi da imamo kruha i života u izobilju te da budemo svjedoci Njegove ljubavi, istaknuo je mons. Barišić. Na kraju bogoslužja i ophoda, s periptera ispred katedrale, nadbiskup Barišić je s Presvetim oltarskim sakramentom blagoslovio grad i nadbiskupiju.