Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić zahvalio je u nedjelju 31. prosinca dosadašnjoj dugogodišnjoj orguljašici splitske prvostolnice mo. s. Mirti Škopljanac Mačina te je dekretom imenovao novoga katedralnog orguljaša i korepetitora Mješovitoga pjevačkog Prvostolnog zbora mo. don Ivana Urlića.

Don Ivan Urlić svećenik je Splitsko-makarske nadbiskupije. Rođen je 1983. godine u Splitu. Osnovnu školu završio je u rodnim Jesenicama. Kao sjemeništarac pohađao je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju »Don Frane Bulić« u Splitu. Teologiju je diplomirao 2009. godine na Filozofsko-teološkom fakultetu Sveučilišta u Splitu i iste je godine zaređen za svećenika. Glazbeno obrazovanje započeo je u sjemeništu kod prof. s. Mirje Tabak i nastavio kroz bogosloviju kod mo. S. Mirte Škopljanac Mačine. Kao glazbenik djelovao je u Sjemeništu i Bogosloviji vodeći klapu sjemeništaraca i bogoslova. Korepetitor je Akademskog zbora Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu te zborovođa u Jesenicama i Strožancu. Dirigent je mješovitog zbora „Hosana“ župe sv. Petra apostola u Zagrebu od 2010. – 2015. Održao je samostalne koncerte diljem Hrvatske i u inozemstvu (Austrija i Slovenija). Sa zborom Župe Gospe Fatimske iz Splita snimio je nosač zvuka "Idi, javi mojoj braći". Od listopada 2016. djeluje kao glazbeni pedagog u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu, a od kolovoza 2017. Vrši službu vicerekora u CBS-u. Godine 2010. upisao je Institut za crkvenu glazbu »Albe Vidaković« Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Orgulje studira u klasi profesorice Elizabete Zalović i studij crkvene glazbe završava izvrsnim uspjehom 2014. godine te prima dekanovu nagradu za najboljeg studenta. U lipnju 2015. godine diplomskim koncertom na orguljama završio je studij na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, u klasi profesora Marija Penzara i time stekao naslov magistar muzike. Godine 2015. upisao je postdiplomski specijalistički studij iz orgulja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od rujna 2017. Imenovan je glavnim orguljašem splitske prvostolnice i profesorom crkvene glazbe na KBF-u. Član je Hrvatskog društva crkvenih glazbenika i Povjerenstva za orgulje pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske.

S. Mirta Škopljanac Mačina (Otok kod Sinja, 10. veljače 1948.) članica je Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog Splitske provincije Navještenja Gospodinova. Opću gimnaziju završila je u Splitu, a glazbu je studirala i diplomirala na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu. Nastavila je studij na Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu, te postigla: magisterij iz crkvene glazbe (musica sacra), licencijat iz gregorijanskog pjevanja (Canto gregoriano), te naslov crkveni orguljaš (Organista da chiesa) u klasi mo.Ericha Arndta. Od godine 1978. živi i djeluje u Splitu, gdje razvija svoju glazbenu aktivnost u Samostanu sestara milosrdnica kao pedagoginja, dirigentica, od 1983. godine i kao orugljašica u katedrali sv Dujma. Godine 1996. i 1997. voditeljica je seminara "Orgulje u liturgiji" na Orguljaškoj ljetnoj školi u Šibeniku. Školske godine 1996/97. radi kao profesor Glazbene kulture u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. Na području crkvene glazbe istakla se kao orguljašica i voditeljica različitih crkvenih zborova, a posebno Zbora sestara milosrdnica, kojim je ostvarila niz koncerata u Domovini i inozemstvu gdje nastupa i sa solističkim orguljaškim recitalima (Austija, Italija, Njemačka). U duo sastavu orgulje-saksofon s profesorom Josipom Biskupovićem izvela je brojne koncerte prezentirajući hrvatsku i svjetsku sakralnu glazbenu baštinu. Pratila je brojne soliste, zborove i ansamble pri raznim nastupima. Svirala je na dvije sv. mise koje je predvodio sveti otac Ivan Pavao II. (Rim-sv. Jeronim 1989. i Split-Žnjan 1998.) te nekoliko puta na orguljama bazilike sv. Petra u Rimu prateći zborove za Euharistijskih slavlja. Suradnica je časopisa za crkvenu glazbu „Sveta Cecilija“ u Zagrebu u kojem su i objavljeni njezini stručni članci o orguljama i njihovoj ulozi. O orguljama piše i u „Bašćanskim Glasima“, a o crkvenom pjevanju u „Listiću Splitske provincije“ i „Živom vrelu“. Kritike o njenim nastupima donose i razni listovi: Slobodna Dalmacija, Večernji list, Makarsko primorje, Šibenski list, L Osservatore romano, Sv. Cecilija, Živa zajednica i dr. Sudjelovala je u snimanju nekoliko gramofonskih ploča i kazeta, te emisija za radio i televiziju. Sa zborom sestara milosrdnica godine 2002. snimila je dva nosača zvuka: Blagovijest, A di je moj Split. Kao orguljašica splitske prvostolnice svirala je 35 godina (s dekretom od 1990.), a na tom mjestu naslijedio ju je njezin „đak“ mo. don Ivan Urlić.