Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je misu posvete ulja u jutro Velikoga četvrtka, 29. ožujka, u splitskoj prvostolnici sv. Dujma. Svečanost je započela ispred crkve sv. Filipa Nerija odakle su se svećenici Splitsko-makarske nadbiskupije u procesiji za križem, predvođeni pjesmom bogoslova uputili prema splitskoj prvostolnici gdje su slavili misu kojom su svečano proslavili svoj svećenički dan. Na taj dan ustanove Euharistije, svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja, a nadbiskup je posvetio ulje za sakramente krštenja, potvrde, bolesničkog pomazanja i sv. reda.

Pozdravivši ninskoga nadbiskupa mons. Martina Vidovića, provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana i provincijala trećoredaca o. Ivicu Martinovića, generalnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslava Vidovića, prepozita Metropolitanskog kaptola u Splitu mons. Nediljka Antu Ančića, sve nazočne svećenike, njih više od stotinu i one koji su bili spriječeni doći, redovnike i redovnice, bogoslove te brojne okupljene vjernike, nadbiskup Barišić je izrazio radost zbog zajedništva i povezanosti sa željom da budu još svjesniji poziva i poslanja te obnove ljubavi i vjernosti Bogu.

Uvodeći u misno slavlje mons. Barišić istaknuo je kako se danas u slavlju širom svijeta Crkva okuplja u svojim prezbiterima praćena od svojih vjernika, oko svojih biskupa, jer slavi dan uspostave svećeništva i dan ustanovljenja euharistije. „Želimo danas zahvaliti Gospodinu što nas je uvažio preko svake mjere. Nismo dostojni, ali ako ti tako kažeš Gospodine da jesmo onda ćemo nastojati biti takvi“, kazao je obraćajući se prisutnim svećenicima. Dodao je da danas ne samo da osobno zahvaljuju za dar svećeništva, koji je i dar Crkvi, nego žele zahvaliti Gospodinu i za dar njegove trajne prisutnosti, daru euharistije.

Fotografije: Renato Pudar

„Svatko od nas danas živi memoriju svoga ređenja. Bilo je to za nekoga prije par godina, za nekoga deset, dvadeset, pedeset godina, ali sve te godine imaju isti izvor, a to je Posljednja večera, dvorana u Jeruzalemu. Svatko od nas je doživio na svoj način Petrove riječi 'idi grešan sam čovjek Gospodine', jer smo se smatrali nedostojnim“, kazao je na početku propovijedi nadbiskup Barišić potičući prisutne svećenike da se prisjete svoga odaziva Gospodinu i početaka svećeničkog hoda. No podsjetio je i na Gospodinovo ohrabrenje kada im je rekao kako nisu sami i kako će bit uz njih svojom milošću. „I mi smo se usudili učiniti taj korak naprijed premda dar koji smo primili daleko nadvisuje naše zasluge i kvalitete, razumijevanje i spoznaje“ i dodao kako je Gospodin učenike tako pridružio sebi da im je dao sebe, svoje poslanje, učinio ih vidljivom prisutnošću samoga sebe u njima kroz vremena i prostore. „To je učinio snagom onog istog Duha koji je bio punina u njemu i koji ga je nosio i taj isti Duh polaganjem biskupovih ruku predan je i nama. Osposobio nas je da možemo hrabriti, ozdravljati, oslobađati, ući u njegov plan spasenja i govoriti o zajedništvu njega s nama i nas s njime“.

U nastavku je naglasio kako je Gospodin na Veliki četvrtak ostavio i najveći od svih darova, dar samoga sebe u sakramentu euharistije. Euharistija znači potpunu darovanost i naša duhovnost je euharistijska duhovnost. Gospodin ostavlja, također, sakrament sv. reda koji treba euharistiju priopćavati drugima. „Zato je ovo naš dan memorija koja je duboko upisana, neizbrisiva u našem životu jer je odredila naš život, naš identitet. Zato nikada nećemo moći dovoljno zaći u dubine, širine, visine, daljine ovog dara kojega nam je Gospodin dao. Gospodin nas vidi povezane s njime i od svojih svećenika traži zajedništvo i međusobnu povezanost. Ovo nije samo dan naše memorije nego i naše nade. Možda smo se umorili i zasitili, možda smo rastrgnuti i na svoj način smo površni. Ali potrebno je danas pred Gospodinom to priznati i u zahvalnosti ga zamoliti da nas ohrabri i osvježi kako bismo bili živi i prepoznatljivi dio prezbiterija koji s nama treba rasti“, kazao je nadbiskup. Potom se obratio vjernicima te ih zamolio da razumiju svoje svećenike, da im pomognu u njihovom poslanju i da mole za njih.

Na kraju misnog slavlja, nadbiskup je čestitao svim svećenicima njihov dan i da poželio da obnovljeno predanje Gospodinu bude ohrabrenje bogoslovima koji su na putu poziva kao i svima onima koji će osjetiti poziv Gospodinov i koje će Gospodin nagraditi svećeničkim pozivom. Slavlje se nastavilo za zajedničkim stolom u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.