Cijenjena gospođo Dragojević,
poštovani Davore, Damire i Dino,
uvažena rodbino i prijatelji pokojnog Olivera!

Za vrijeme moga posjeta nadbiskupiji Paderborn u Njemačkoj zatekla me je vijest da je preminuo veliki čovjek i glazbenik, ali na prvom mjestu suprug i otac - Oliver Dragojević. Ta vijest nikoga nije ostavila ravnodušnim. Slijedile su reakcije mnogih ljudi, naših sugrađana i šire, velikih i malih, onih koji su ga osobno poznavali i onih koji su ga upoznali kroz pjesme. A ubrzo je stigla utjeha jer je bol nadjačana pjesmom na tolikim trgovima i pjacama, skalama i kaletama; u Splitu, Dalmaciji, Hrvatskoj i po svijetu. Pjesma je znak života, a u brojnim pjesmama Oliver je živio, živi i živjet će. Zajedno s galebom se vinuo u nebesa, nad pučinu, povrh svega i bez straja. Sada još više, oslobođen zemaljske patnje i boli, prkosi svakoj buri i neveri. I živo kliče u visini.

Mnogima je bila poznata Oliverova dobrota i ljudskost o kojima, posebno sada, slušamo i čitamo mnoga svjedočanstva. Za dobre ljude se obično kaže da su anđeli. Vjerujem da se nakon jutara punih nevolje dogodio pogled dobrog anđela i milosrdnog Gospodina te da se nebom prolomio osmijeh kojeg su čuvali jedan za drugoga.

Draga obitelji Dragojević, primite ovim putem izraze sućuti koje vam upućujem u svoje osobno ime i u ime Splitsko-makarske nadbiskupije. Sjetit ću se pokojnog Olivera i svih vas, njegovih najmilijih, u svojim molitvama.

Počivao u miru Božjem!

 mons. Marin Barišić,
splitsko-makarski nadbiskup