Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić sudjelovao je, u subotu 9. svibnja, u molitvi šeste Krunice Hrvata svega svijeta. Domaćin prijenosa bio je pater Ike Mandurić, a sudjelovali su i pjevač Marko Perković Thompson, delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina, voditelj HKC Canberra fra Miroslav Jelić, supružnici iz Zagreba Matija i Marta Rusan te Cecilija i Marijan Borhi iz Buenos Airesa u Argentini.

Uvodni govor nadbiskupa Barišića:

„Draga braćo i sestre, u Domovini i po svijetu, pozdravljam vas osobno i uime hrvatskih pastira, pozdravom Uskrsloga Krista: 'Mir vama!'. Nas Hrvata ima posvuda, širom svijeta. Prisutni smo na svima kontinentima. Zato vas želim pozdraviti s dobro jutro, dobar dan, dobra večer, te s hvaljen Isus i Marija! Osobit pozdrav upućujem Splićankama i Splićanima, svim vjernicima Splitsko-makarske nadbiskupije, u Domovini i po svijetu, jer smo u četvrtak, prije dva dana, slavili svetoga Dujma – zaštitnika grada Splita i naše Nadbiskupije. Na dobro vam došla Sudamja! Tako Splićani čestitaju dan svetoga Dujma. Mi Dalmatinci se ne želimo umarati, pa skraćujemo. Tako se umjesto sveti Ivan kaže Sutivan, umjesto sveti Petar - Supetar, umjesto sveti Stjepan - Sustipan, pa onda i Sudamja. Srdačno pozdravljam patera Iku i sve predmolitelje naše krunice. Sjećam se da smo u obitelji molili krunicu navečer, kada bismo se svi okupili. Mi smo ovdje, također, okupljeni kao jedna obitelj u molitvi Krunice Hrvata svega svijeta.

Braćo i sestre, divimo se ljepoti stvorenoga. Tom ljepotom obiluje naša Hrvatska, stoga je i nazivamo Lijepa naša. Toliki se sjećate te ljepote, a vjerujem kako vas ona ne prestaje privlačiti. Međutim, najveća radost koju ima naša Domovina, čitav svijet i svatko od nas nije sadržana samo u ljepoti stvorenoga, nego u događaju Radosne vijesti - utjelovljenju Boga, koji radi nas i radi našega spasenja čovjekom posta. Mi se sada osjećamo blizu, povezani smo medijski jedni s drugima, no najsnažniji medij je Isus Krist - Posrednik, koji povezuje Boga i čovjeka, nebo i zemlju i nas međusobno.

Molit ćemo krunicu radosnih otajstava. Razmišljat ćemo o događajima koji nisu odmah izgledali radosni, slično kao i u našem životu. Nikakve sumnje, poteškoće i izazovi ne mogoše umanjiti veličinu i snagu radosti Božje ljubavi prema nama. Isus Krist reče: 'Ja dođoh da radost moja bude u vama i da vaša radost bude potpuna' (usp. Iv 15, 11). Svako radosno otajstvo ima svoj liturgijski blagdan:

• Navještenje - Blagovijest - 25. ožujka;
• Pohod BDM Elizabeti - 31. svibnja;
• Rođenje u Betlehemu - Božić;
• Prikazanje u Hramu - Svijećnica - 2. veljače;
• zadnje otajstvo je bez blagdana.

Zašto je tako odgovorit ćemo na kraju.

Svatko može uključiti osobne nakane, a želio bih spomenuti neke opće koje su prisutne u Domovini i čitavom svijetu:

• Epidemija koronavirusa;
• Strah za vlastito zdravlje i zdravlje svojih bližnjih;
• Zabrinutost za radna mjesta i primanja;
• Čežnja za sudjelovanjem na euharistijskim slavljima bez ograničenja.

Neka nas Majka Marija - ona koju nazivamo 'Uzroče naše radosti' - koja je riječ Božju pohranjivala u svom srcu i o njoj razmišljala (usp. Lk 2, 19), uvodi i prati kako bismo mogli moliti s njezinom majčinskom ljubavlju“.

Nakon molitve, splitsko-makarski nadbiskup je održao i zaključnu riječ:

„Draga braćo i sestre, okolnosti su nas prisilile da napustimo svoj rodni kraj - fizičku pripadnost svojoj Domovini. Međutim, jednu drugu pripadnost, bilo gdje da bili, ne bi smjeli nikada napustiti. Ova pripadnost je još važnija za naš život. Razmišljali smo radosna otajstva. Sin Božji iz ljubavi prema nama čovjekom posta. Po Sinu i mi smo postali sinovi i kćeri Oca nebeskoga. Ovo dostojanstvo i ova božanska pripadnost naša je radost i bogatstvo, koje se nikada ne napušta. Nju živimo, osvježavamo i potvrđujemo, obiteljskom molitvom, euharistijskim nedjeljnim slavljem i jasno, svjedočenjem vjere u svojoj sredini.

Dužan sam pokušati odgovoriti zašto peto otajstvo nema svoga blagdana. Marija i Josip, kako i sami kažu, žalosni su Isusa tražili i našli ga u Hramu gdje razgovara s učiteljima, sluša i pita ih. (usp. Lk 2, 46 )

Ovo traženje Isusa, njegovo nalaženje i rast uranjanja u otajstvo Krista, kroz slušanje i pitanje, svakodnevni je blagdan. Njegovo traženje i susret s Njime nastavlja se i danas u hramu. Taj hram svatko je od nas.

U ozračju smo uskrsne radosti. Želim svima da ne budemo kršćani zatvoreni u Korizmu bez Uskrsa, nego da sve naše korizme, križevi i poteškoće budu preobražene radošću i svjetlom Uskrsloga Gospodina“.