Pogreb don Luke Vrljička

Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Luka Vrljičak ispraćen je na posljednji počinak u utorak 3. svibnja u Župi sv. Ane – Poljica Imotska u 66. godini života i 40. godini misništva.

Misu i sprovodne obrede predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić u koncelebraciji s pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, župnikom Poljica don Petrom Čondićem i oko 70 svećenika, a uz sudjelovanje obitelji, prijatelja, redovnica, bogoslova i mještana rodne župe. Za vrijeme mise i sprovodnih obreda pjevali su bogoslovi.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup je izrazio sućut rodbini, prijateljima, mještanima, Župi sv. Ane i svim župljanima župa u kojima je don Luka djelovao: Rašćane, Župa Biokovska, Split-Veli Varoš, Split-Manuš, Split-Trstenik, Split-Mertojak, a pomagao je i na drugim župama prema potrebi te je služio kao nastavnik i pedagog u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji. „Ovu smrt pratimo u nadi Kristova i našega uskrsnuća. U trenutku oproštaja uvijek gledamo retroaktivno na naš život i želimo vidjeti naše odnose koji nisu uvijek bili u najboljem svjetlu. Želimo mu reći oprosti, a vjerujemo da je i on imao vremena vidjeti svoj život i u svom srcu reći Bogu: 'Oprosti meni'“, kazao je nadbiskup izrazivši sućut osobito i uime splitsko-makarskoga nadbiskupa koadjutora mons. Dražena Kutleše i riječkoga nadbiskupa koadjutora mons. Mate Uzinića.

Na početku svoje propovijedi nadbiskup je naglasio kako je don Luka živio u nadi te da se nije predavao se do zadnjega trena. Prisjetio se njihova razgovora u bolnici kad je izgledalo da će se oporaviti naglasivši da je bio upravo o nadi. Njegova korizma bila je duga ali je bila otvorena prema slavlju Uskrsa. Don Luka je živio sa svojim manama i vrlinama kao i svaki čovjek. Bio je komunikativan, društven i socijalno osjetljiv. Imao je osjećaja prema bolesnim svećenicima, znao je pomoći, zamijeniti. U nastavku je govorio o nadi koja ne postiđuje, a to je Božja ljubav razlivena u srcima našim. Gospodin je dao svoj život za nas grešnike, udaljene od njega. Kaže sv. Pavao da bi jedva tko za pravedna umro. Koliko će nas sada pomirene, prijateljske nagraditi puninom svoga života. Sin je sišao s neba da vrši volju Očevu a to je spasenje čovjeka i spasenje svijeta. Krist je zato sišao da bismo mi mogli doći k Ocu. On se vraća jer je Sin Božji, a mi idemo k Ocu. Dinamizam njegove ljubavi živi u nama od rođenja, od krštenja gdje smo povezani s njegovom mukom, smrću i uskrsnućem. Kristovo uskrsnuće je temelj svih naših nada, naglasio je mons. Barišić te dodao: „Ne vjerujemo da je Krist uskrsnuo nego vjerujemo jer je uskrsnuo. Njegovo uskrsnuće nije ideja nego događaj, stvarnost. Vjerujemo u njegovo uskrsnuće jer je uskrsnuo. Ovoj nadi don Luka je posvetio svoj život. Smiren je zatvorio oči i predao se u ruke Očeve. Dragi don Luka želimo da te Gospodin prepozna i primi u radost nebeske Crkve.“

Foto: Robert Pudar

Zahvalu pokojniku za njegov svećenički rad te sućut ožalošćenoj obitelji Vrljičak izrekli su uime svećenika don Ivan Ćubelić, župnik Župe u Dugopolju i don Vjenceslav Kujundžić, župnik Župe na Mertojaku u Splitu i don Lukin mještanin. Don Ivan se prisjetio njihovih zajedničkih dana u sjemeništu prije pola stoljeća, istaknuo je don Lukinu temeljitost i distanciranost prema površnosti zbog čega je bio cijenjen i poštivan među prijateljima i brojni uglednim ljudima. Naglasio je pokojnikovu osjetljivost prema malom čovjeku, posvećenost mladima u odgoju, neumornost u organizaciji Papina posjeta Splitu, zbrinjavanju izbjeglica za vrijeme rata i dr. Posljednjih dana govorio je da ima u duši potpuni mir. Ljutilo ga je samo kad mu svećenik nije donio pričest svaki put kad je to očekivao. „Umro si u toj čežnji za zajedništvom sa svojim Spasiteljem“, kazao je Ćubelić zahvalivši don Luki na iskrenu prijateljstvu.

Don Vjenceslav se prisjetio zajedničkih dana u djetinjstvu, odrastanja, dolazaka na vjeronauk i ministriranja. Računali su proslaviti don Lukinu 40. obljetnicu misništva. Naglasio je kako je don Lukina bolest prije godinu dana svih iznenadila te da su župljani na Mertojaku, gdje je don Luka dolazio nedjeljom pomagati, stalno pitali za njega i svakodnevno molili za njega. Istaknuo je don Lukinu iskrenost pa i po pitanju njegova zdravstvenoga stanja te podršku koju je imao od svojih prijatelja. Volio je okupljanja i druženja. Njegov posljednji dolazak na Mertojak bio je 23. siječnja ove godine. Na kraju svoga govora don Vjenceslav je uputio riječi ohrabrenja don Lukinoj sestri Ljilji, koja mu je bila velika pomoćnica.

Don Lukin životni put i službe pročitao je pastoralni vikar dr. Nediljko Ante Ančić.

------------------------------------------------

Don Luka Vrljičak (1956. - 2022.)

IN MEMORIAM

Luka Vrljičak, sin oca pok. Stjepana i majke pok. Marije r. Gudelj, rođen je 13. rujna 1956. u Imotskom, nastanjen u župi Poljica Imotska. Roditelji su imali dvoje djece Luku i njegovu sestru Ljiljanu i odgajali su ih u kršćanskom duhu.

Osnovnu školu završio je u Krivodolu 1971. Nakon toga primljen je u Nadbiskupsko sjemenište u Splitu i upisao Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju. Ispit zrelosti položio je 1975. te se prijavio u Centralno bogoslovno sjemenište gdje je primljen kao svećenički kandidat Splitsko-makarske nadbiskupije. Filozofsko teološki studij završio je na Teologiji u Splitu današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

Budući da je don Lukin otac rano umro, Luka je kao hranitelj obitelji služio skraćeni vojni rok. Za đakona je zaređen u kapeli Centralnog bogoslovnog sjemeništa 8. prosinca 1981. na blagdan Bezgrješnog začeća BDM zaštitnice te ustanove. Svećenički red je primio preko ruku nadbiskupa Frane Franića u crkvi sv. Frane u Imotskom 27. lipnja 1982.

Poslije mlade mise imenovan je župnim upraviteljem Župe Rašćane i ekskurzorom Župe Biokovske. Te službe je obavljao dvije godine. Nakon toga, zbog potreba nadbiskupije, poslan je na studij u Zagreb na Prirodoslovno matematički fakultet gdje je upisao studij geografije i povijesti. U dekretu te odluke nadbiskup Franić piše: “Za vrijeme Vašeg studija ne zaboravite svoje svećeničke obveze, imajući na pameti riječi II. vatikanskog sabora da je izvor svakog znanja Krist, Riječ Božja i da svako znanje treba da vodi Kristu.”

Don Luka je 1989. diplomirao na spomenutom fakultetu i vratio se u Split te počeo predavati na nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji “Don Frane Bulić”. Godinama je predavao geografiju i politiku, bio je voditelj smjene, a zatim je od 2007. do teškog oboljenja prije tri mjeseca vršio službu pedagoga.

Povrh obveza u školi don Luka je pastoralno djelovao na različitim župama i u službama koje su mu bile povjerene. Dvije godine bio je sužupnik u župi sv. Križ Split Veli-Varoš, zatim oko dvije godine župni vikar u župi Split-Manuš.

U vrijeme Domovinskog rata kad je trebalo zbrinjavati stotine tisuća izbjeglica i prognanika tijesno je surađivao s nadbiskupijskim Caritasom u pomaganju potrebnima i unesrećenima. Nadbiskup Ante Jurić na dvije godine povjerio mu je službu Bolničkog kapelana za ranjenike u Domovinskom ratu.

Don Luka je zdušno svakodnevno posjećivao ranjenike u KBC-u i na drugim mjestima te im davao ohrabrenje i donosio utjehu vjere. Tijekom toga vremena imao je zadaću biti na raspolaganju Nadbiskupskom ordinarijatu za posluživanje župa nedjeljom i blagdanima gdje se ukaže potreba. Godine 1994. imenovan je župnim pomoćnikom u Župi sv. Ivana Krstitelja Split-Trstenik.

Don Luku su mnogi svećenici širom naše nadbiskupije pozivali da predvodi misna slavlja i propovijeda na župnim blagdanima i na drugim pastoralnim slavljima, a on se rado odazivao i bio rado slušan i cijenjen kao nadahnuti propovjednik, brižni i pobožni pastoralac. Osobito je ostao povezan sa dvjema župama koje je kao mladomisnik posluživao kao i sa župom Mertojak u Splitu gdje je župniku don Vjenceslavu Kujundžiću od 2015. do svoje bolesti bio pomoćnik u pastoralu.

Mnogi će ga kolege svećenici, vjernici i đaci u našoj gimnaziji pamtiti kao vrlo uslužnog svećenika i profesora. Njemu su se obraćali u raznim potrebama, a on je svima požrtvovno pomagao kad je god mogao i koliko je mogao.

Prošle godine morao se suočiti sa svojom bolesti i podvrći teškoj onkološkoj operaciji u Zagrebu. Nakon toga kirurškog zahvata uslijedio je dugotrajan i postupan oporavak. Početkom veljače zarazio se koronavirusom. Njegov oslabljeni organizam nije imao snage za borbu s virusom. Dospio je na Covid odjel bolnice na Križinama i bio dulje vrijeme na respiratoru. Iscrpljeno tijelo nije se više moglo oporaviti. Strpljivo je podnosio svoju bolest, pomiren i predan u volju Božju preminuo je prošle subote 30. travnja u kasnim večernjim satima. Gospodin Isus Krist, vječni svećenik, svojim nam je uskrsnućem otvorio pristup vječnom životu. Neka sada primi svoga svećenika Luku k sebi, oprosti mu ljudske slabosti i grijehe i uvede ga u vječnu radost svjetlosti i mira u nebu. Amen. (NA Ančić)

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
Čestitka splitsko-makarskog nadbiskupa i porečkog i pulskog apostolskog upravitelja Dražena Kutleše zadarskom ...
Splitske Školske sestre franjevke Krista Kralja proslavile su Dan svoje provincije i svetkovinu Presvetog Srca Isusova, ...
Župa sv. Ivana Krstitelja sa splitskog Trstenika svečano je proslavila svetkovinu rođenja svoga nebeskog zaštitnika u ...
Tribina „Mentalno zdravlje djece i mladih – Možeš mi reći“ održana je u ponedjeljak, 20. lipnja u dvorani Nadbiskupskog ...
Na svetkovinu Tijelova, u četvrtak 16. lipnja, splitsko-makarski nadbiskup mons. Dražen Kutleša prevodio je svečano ...
Ispred bazilike na Manastirinama u Solinu u petak 3. lipnja predstavljena je obnova groba sv. Dujma i sarkofaga biskupa ...
U sklopu obilježavanja 150. obljetnice rođenja don Filipa Lukasa u petak, 3. lipnja blagoslovljena je bista don Filipa ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Dražen Kutleša i nadbiskup u miru mons. Marin Barišić uputili su svoju ...