Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića, u četvrtak. 12. svibnja, u svečevu svetištu u Zakučcu, nakon dvije „koronarne“ godine opet je svečano proslavljen. Uz 80. obljetnicu svečeva preminuća svečano misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić uz koncelebraciju desetak svećenika koji su prije svete mise bili na raspolaganju za svetu ispovijed.

Nakon molitve krunice slavlje je započelo procesijom kroz mjesto sa reljefom svetog Leopolda uz pjevanje zbora župe sv. Petra Priko, Priko - Omiš. Okupilo se mnoštvo domaćih vjernika ali i onih koji su došli iz okolnih župa, ali i iz Splita, posebno mladih obitelji sa djecom.

Na početku misnoga slavlja nadbiskup je podsjetio da sv. Leopold nije fizički posjetio Zakučac ali je duhovno prisutan i danas. Njegovi korijeni potječu iz Zakučca. Tu se živjela ta svetost, molitva, ljudskost i praštanje. Potaknuo je na molitvu sv. Leopoldu koji je bio malen rastom ali velik i stabilan. Naime, u vremenu fašizma, unatoč pritiscima, nije se htio odreći svoje nacionalnosti. „Volio je svoj Zakučac, Herceg Novi, svoju domovinu. Neka nam svima pomogne da osjetimo milost sakramenta pomirenja“, kazao je nadbiskup uvodeći u misu.

Foto: Borko Gunjača

U svojoj je propovijedi nadbiskup govorio o sv. Leopoldu i važnim događajima u njegovom životu. Njegov je život bio gledajući ljudskim očima neznatan, a ostavio je veliki i važan trag. Nikada nije propovijedao na svečanim misama jer je bio malen rastom, glas mu je bio tih jer nije imao daha, govorio je nerazumljivo. Stoga su ga sklonili u ispovjedaonicu. Međutim, mnogi su ga vidjeli u toj ispovjedaonici, malena rastom a velika duhom. Njegovu je ljudskost, poniznost i dobrotu Gospodin uzvisio te je postao svetac univerzalne Crkve. Njegov život bio je sav u službi Božjega milosrđa, kazao je nadbiskup Barišić te nastavio: Život sv. Leopolda prolazio je tiho, neprimjetno kao sjena ali ta sjena postala je jako svjetlo mnogima u njihovoj tami, jadu i nevolji. Imao je veliko srce i uho koje je znalo slušati. Satima je sjedio, slušao i ispovijedao milosrdno. Bio je sakrament Božjega milosrđa i njegove ljubavi. Znao je osjetiti što čovjeku treba i to mu dati: radost, utjehu, nadu, toplinu i blizinu. Vijenac je davao čovjeku a ne pepeo. Njegova ruka bila je ispružena svakom čovjeku, osobito grešniku jer znao je što je Božje milosrđe, istaknuo je između ostaloga mons. Barišić.

Na kraju je riječ zahvale svima koji su uveličali proslavu uputio don Emanuel Petrov, župnik župe sv. Petra, Priko - Omiš. Blagdanu je prethodila trodnevica kao i ponedjeljci svetog Leopolda od Uskrsnog ponedjeljka. Prvi dan trodnevice slavlje je predvodio fra Josip Čugura, drugi dan misu za djecu i mlade predvodio je don Ante Rako, a treći dan tradicionalno je hodočašće HKLD, pa je misno slavlje predvodio dr. don Ivan Bodrožić. Nakon misnog slavlja svoje knjige predstavila je doktorica Danijela de Michelli Vitturi. Drugi ponedjeljak svetom Leopoldu bio je obogaćen gostovanjem zbora iz Podgrađa sa župnikom don Ivanom Vrdoljakom.

Foto: Robert Pudar