Na Međubiskupijskom stručnom skupu za vjeroučitelje koji je upriličen 11. ožujka u prostorijama Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu o temi „Transhumanizam“ pozdravnu riječ uputio je mons. Želimir Puljić, apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije. Pozdravnu riječ prenosimo u cijelosti:

 

Upućujem srdačan pozdrav vjeroučiteljima i profesorima na ovom međubiskupijskom stručnom skupu u Splitu koji se odvija u organizaciji Katehetskih ureda iz Splita, Zadra, Šibenika, Dubrovnika i Hvara, skupa s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Splitu i Agencijom za odgoj i obrazovanje iz Splita, s temom o transhumanizmu za koji vele da je jedan od suvremenih heretičkih pokreta.

Crkva se kroz povijest suočavala s raznim herezama i branila istinu pred brojnim krivovjerjima. Najpoznatije su bile trojstvene i kristološke hereze u prvim stoljećima, gnosticizam, bogumili i katari u Srednjem vijeku, Jehovini Svjedoci i Mormoni (u 19. stoljeću), te moderna i postmoderna u 20. stoljeću. Na današnjem susretu bit će govora o suvremenoj herezi transhumanizma gledom na čovjeka i njegovu stvarnost za koju prof. Odilon veli da je „potencijalno vrlo opasna tema u suvremenom svijetu“. Taj pokret, naime, „stavlja u pitanje sve tradicionalne, filozofske i teološke temelje na kojima počiva ne samo ljudsko društvo, nego i ljudska vrsta“.  

Čovjek se oduvijek pitao tko je i odakle dolazi. „Tko sam i što sam, što ću kuda idem..“ pitao se i naš Tin Ujević, pa zaključio kako „uplašen sobom svoje suze guta..“ Jer, „tajanstvo stvari i života zebe; ne pozna ništa, a najmanje sebe“. U traganju za svojim korijenima i smislom svoga postojanja, čovjeku nije svejedno kakav će odgovor dobiti na pitanje „tko je“. Znanstvenici su se trudili davati odgovore i definicije pa su ga opisivali kao biološko, psihološko, razumno, političko, ekonomsko, moralno, tehničko, povijesno, nedovršeno, tragično, nesigurno biće... Ili pak kao biće koje „govori“ i buni se, stvara simbole, troši i smije se, sumnja i igra se, kao i biće svijesti i savjesti. Moglo bi se tako u nedogled nabrajati „umotvorne pojmove“ izrečene o njemu kroz povijest.

Svaka od navedenih „riječi-definicija“ izražava poneku njegovu datost i mogućnost. Ali, sve zajedno zbrojene ne obuhvaćaju čovjeka u potpunosti. Jer, on izmiče znanstvenim formulacijama i ostaje mučna nepoznanica. Čovjek je, naime, jedincato biće u svemiru koji postavlja pitanja i daje odgovore. No, ima dosta pitanja koja ostaju bez odgovora, ili pak ne traže daljnja objašnjenja. O nekima od tih problema i upitnika bit će govora i na ovom stručnom skupu. No uvijek sa sviješću kako se radi o čovjeku koji izmiče znanstvenim formulacijama i ostaje tajna, tajna beskrajna. A shvatljiv je i „dohvatljiv“ jedino u sjeni i odnosu s Onim koji ga je „iz ništa pozvao u život“ i odredio mu „neka prirodu uredi“ (a ne uništava i razara), neka „njegovi odnosi s drugima budu uljudni obredi“ (poput onih u liturgiji koji su obilježeni otajstvenošću i poštovanjem), te neka se Stvoritelju podredi“. Njegovanjem „ovog tropleta“ uravnoteženog odnosa čovjek će najbolje ostvariti ciljeve svoga postojanja, te izbjeći moguće stranputice i zavođenja suvremenih hereza i ideologija.

Vi ste, poštovani profesori i vjeroučitelji, pozvani pomagati današnjim roditeljima i njihovoj djeci otkrivati istinu o njima samima, te svojim razmišljanjima, stavovima i uvjerenjima pomagati da se ne izgube i „ne zapletu u moru zavodljivih teorija i ideologija“. U tom duhu sve vas još jednom od srca pozdravljam, dragi vjeroučitelji, u prigodi mog prvog susreta s vama i želim plodno i uspješno zborovanje.