Misno slavlje u povodu jedanaeste obljetnice smrti nadbiskupa Jurića i šesnaeste obljetnice smrti nadbiskupa Franića

U povodu jedanaeste godišnjice smrti splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Ante Jurića (20. ožujka 2012.) i šesnaeste godišnjice smrti nadbiskupa dr. Frane Franića (17. ožujka 2007.) nadbiskup u miru mons. Marin Barišić predvodio je misno slavlje u crkvi Svete obitelji u Solinu u ponedjeljak, 20. ožujka, kada se slavila i svetkovina sv. Josipa.

U koncelebraciji su bili delegat don Franjo Frankopan Velić, župnik župe Gospe od Otoka don Ante Čotić i don Radojko Vidović, nekadašnji župnik splitske konkatedralne župe sv. Petra gdje su do 2022. godine počivali posmrtni ostatci nadbiskupa Jurića i Franića.

Pozdravivši sve okupljene nadbiskup Barišić je čestitao imendan svima koji nose ime sv. Josipa i kazao kako je ovo slavlje sjećanje, molitva i zahvala za nadbiskupe Franića i Jurića. Govoreći u homiliji o sv. Josipu naglasio je kako on ima veliku ulogu u molitvama Crkve te se spominje u euharistijskoj molitvi i u litanijama, a u Evanđelju se spominje na pet mjesta no nije zapisana ni jedna njegova riječ. „Ta njegova šutnja je aktivna. On ima otvoreno uho za riječ Božju, srce otvoreno za druge i otvorene ruke za djelovati. On je pravedan i pun povjerenja u Gospodina i hrabro pirjanja Božjem planu iako ga ne razumije“. Podcrtavši da je Krist rođen iz djevičanskog braka Josipa i Marije, mons. Barišić se osvrnuo na njegovo rodoslovlje u kojem se spominju zapravo dvije loze – ljudska preko sv. Josipa i Božja preko Marije. Spominjući sve one čiji je sv. Josip zaštitnik, poput očeva, umirućih, radnika, iseljenika i dr., nadbiskup je nadodao kako bi mogao biti i zaštitnik biskupa. Podsjetio je potom na životni put nadbiskupa Franića i Jurića te pozvao sve okupljene na zajedničku molitvu za novog pastira Splitsko-makarske nadbiskupije koji će „poput sv. Josipa znati slušati riječ Božju, imati srce za bližnje te dati i ruke i noge za pastoralne inicijative“, zaključio je.

Na kraju misnog slavlja nadbiskup Barišić je sa svećenicima i bogoslovima sišao u kriptu gdje je ispred posljednjih počivališta preminulih nadbiskupa izmolio odrješenje za njihove duše.