Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Ivan Prelas ispraćen je na posljednji počinak u utorak, 9. srpnja 2024. godine u Župi Srijane – Dolac Gornji u 56. godini života i 31. godini svećeništva.

Misu i sprovodne obrede predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom u miru mons. Marinom Barišićem, generalnim vikarom splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjom Frankopanom Velićem, pastoralnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljkom Antom Ančićem, župnikom Župe Srijane – Dolac Gornji don Tihomirom Jurčićem te uz sudjelovanje ostalih 60 svećenika.

U prepunoj župnoj crkvi misi su nazočili članovi obitelji, časne sestre, mještani župe te mnogobrojni vjernici iz župa u kojima je don Ivan djelovao.

Na početku mise predslavitelj mons. Zdenko Križić izrazio je prisutnima, na poseban način rodbini i najbližim suradnicima, svećenicima i cijeloj Nadbiskupiji, iskrenu ljudsku i kršćansku sućut.

U prigodnoj homiliji nadbiskup je govorio o otajstvu smrti. Bez obzira što po Objavi znamo da smrt nema konačnu riječ, ona nas i dalje uvijek dočeka nespremne i u našim je očima i dalje zbunjujuća i dramatična, započeo je otac nadbiskup. Štoviše, i sam naš Spasitelj Isus Krist u susretu sa smrću doživljava tjeskobu tako da su evanđelisti zabilježili da ga je „spopala žalost i tjeskoba“ te da mu je „duša na smrt žalosna“ dotle da je zavapio „da ga mimoiđe ova čaša“ (Mt 26, 37-39).

Foto: Borko Gunjača

U tim njegovim vapajima utkani su svi žalosni i tjeskobni vapaji čovječanstva svih vremena, istaknuo je. Iako Isus u kontekstu smrti uvijek naglašava pobjedu uskrsnuća i definitivni poraz smrti, no ne izbjegava izraziti i njezinu dramatičnost. Tako je tješio Mariju i Martu kada im je umro brat Lazar, govorio im je o vječnom životu i uskrsnuću, neizbježnosti smrti, ali je svejedno, kao pravi prijatelj, zaplakao s ožalošćenima. Isus naglašava definitivnu pobjedu nad smrću. Tu se krije nada i odgovor za našu budućnost i smisao života. Bog u Isusu objavljuje posve novu perspektivu ljudskog života, istaknuo je.

Nakon toga nadbiskup je kazao kako je posjetio don Ivana u bolnici prije nego što je umro. Istaknuo je da don Ivan nije očajavao jer je i sam vjerovao da u Kristu po vjeri imamo život vječni. U tom kontekstu nadbiskup je kazao da čovjek na kraju života ima samo jednu želju, a to je da nam Bog oprosti i tako izmireni da prijeđemo s ovoga svijeta. „Smrt nam govori koje su stvari u životu važne, a do kojih stvari ne treba puno držati“, zaključio je nadbiskup.

Prije sprovodnih obreda pastoralni vikar mons. Nediljko Ante Ančić ukratko je prikazao život i rad don Ivana, a generalni vikar  mons. Franjo Frankopan Velić prenio je izraze sućuti koje su izrazili riječki nadbiskup i metropolit mons. Mate Uzinić i biskup vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan. Na kraju je oproštajnu riječ uputio, u ime svih svećenika i župljana Doca Donjega, mons. Pavao Banić. Sprovodne obrede predvodio je župnik domaćin don Tihomir Jurčić.

_________________

Don Ivan Prelas

(1968.-2024.)

IN MEMORIAM

Don Ivan Prelas sin oca Marka i majke Mile r. Tadić, rodio se u Splitu 6. siječnja 1968. Roditelji su imali dvoje djece, dva sina. Ivan je u sebi nosio klicu duhovnog zvanja. Osmogodišnju školu završio je u svom rodnom mjestu Srijane. Nakon toga godinu dana je tražio jasnoću oko životnog poziva, javlja se u Sjemenište u Splitu i pohađa Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju gdje je maturirao 1986.

Po završetku sjemenišne gimnazije Ivan nastavlja svoj započeti put i duhovnu formaciju. Primljen je kao bogoslov Splitsko-makarske nadbiskupije u Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu i upisuje šestogodišnji filozofsko-teološki studij na Teologiji u Splitu današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Studij je morao prekinuti 1988/89 jer je pozvan na osluženje vojnog roka.

Na Blagdan Krista Kralja u nedjelju 22. studenoga 1992. tadašnji pomoćni biskup mons. Petar Šolić zaredio je u Konkatedrali u Splitu Ivana i petoricu drugih svećeničkih kandidata za đakona. Sveti red prezbiterata primio je 27. lipnja 1993 u istoj konktedrali preko ruku nadbiskupa mons. Ante Jurića. Nadbiskup Jurić je tom prigodom zaredio 11 svećenika, četvoricu članova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i sedmoricu dijecezanskih svećenika.

Prvu godinu svoga svećeničkog rada djelovao je kao župni vikar u Župi sv. Josipa u Veloj Luci na Korčuli u Dubrovačkoj biskupiji. Tadašnji dubrovački biskup mons. Želimir Puljić u nedostatku svećenika zamolio je splitsko-makarskog nadbiskupa Antu Jurića da mu kao ispomoć na određeno vrijeme dadne nekog od svojih svećenika. Tako je don Ivan poslan za godinu dana na pastoralnu službu u Dubrovačku biskupiju.

Godine 1994. don Ivan se vraća u svoju matičnu nadbiskupiju i imenovan je župnikom Župe Srijane Dolac Gornji. Za tu će župnu zajednicu pastoralno skrbiti šest godina te četiri godine kao ekskurzor posluživati i Župu Trnbusi. Zbog pastoralnih potreba premješten je 2000. iz Srijana u Medov dolac za župnika tamošnje župe sv. Roka.

Nakon sedam godina župnikovanja u Medovu docu po dekretu nadbiskupa Marina Barišića 2007. don Ivanu je povjerena služba župnika Župe sv. Martina u Donjem Docu. To je i posljednja postaja u njegovu pastoralnom djelovanju na kojoj je proveo više od polovine svoga aktivnog svećeničkog života. U spomenutom dekretu nadbiskup Barišić piše: “Iskreno Vam zahvaljujem za vršenje dosadašnje službe. U povjerenoj Vam župi želim radost služenja Gospodinu, kao i spremnost svekolike suradnje s vjernim Božjim pukom koji Vam se povjerava.”

Prošle godine don Ivan je obolio od zloćudne bolesti i operiran u KBC-u u Splitu. Nakon bolničkog liječenja i kućne njege u Svećeničkom domu u Splitu te terapijskih tretmana uspio se donekle oporaviti i nastaviti svoju župničku službu u Donjem Docu. No nedavno se ista bolest ponovno vratila. Na svetkovinu Rođenja sv. Ivan Krstitelja, 24. prošlog mjeseca dopremljen je u bolnicu na Križine. Liječnički nalazi su ukazivali na uznapredovanu fazu i brzo širenje zloćudne bolesti. Don Ivan je bio svjestan svojega stanja i predan u volju Božju strpljivo podnosio svoju patnju.

Preminuo je u nedjelju 7. srpnja u 56. godini života i 31. godini svećeništva. Preporučimo našega brata svećenika Gospodinu koji ga je pozvao u svećeničku službu da ga svojim milosrđem opere od svih grijeha i spona smrti, nagradi sve dobro i plemenito što je učinio te ga primi u svoje kraljevstvo radosti, mira i života vječnoga. (NA Ančić)