Vigilijom Velikoj Gospi još jednom je otvoreno najveće sinjsko slavlje u godini, kada u taj grad hodočasti preko 100 tisuća vjernika iz Dalmacije i cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Sinjani i njihovi gosti kroz devet dana pripremali su se za slavlje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo te su s radošću u srcu dočekali početak crkvenih svečanosti i skidanje slike Gospe Sinjske s velebnog mramornog oltara. Nakon godinu dana Gospa je ponovno među svojim narodom, baš kao i slavne 1715-te, kada je sinjska Tvrđava odoljela osmanlijskim napadima. Malena četa vojnika pobjedu nad nadmoćnom neprijateljskom vojskom odmah je pripisala zagovoru nebeske Majke i od tada postade mila zaštitnica Sinjana i svih Cetinjana.

U predvečerje njezina slavlja, Sinjani i njihovi dragi gosti obnovili su zavjet vjernosti Bogu i Gospi. Slavlje je započelo sviranjem fanfara i svečanim zvucima zvona, koji su cijelom gradu označili da franjevci skidaju srebreni okvir s neprocjenjivim blagom, biserom i najljepšim uresom Cetinskog kraja, a to je slika Čudotvorne Gospe Sinjske. Kao i svake godine, trojica franjevaca sudjeluju u samom skidanju slike, a ove je godine ta čast pripala fra Ivanu Čikari, fra Josipu Repeši i fra Ivanu Novakoviću. Nezaboravan trenutak u srcu prisutnih vjernika, od kojih bi svaki rado dotakao Gospinu priliku. Gospina je slika, okićena zlatom, srebrom i biserjem, načas položena pred oltarom, kako bi joj i svećenstvo iskazalo svoju počast. Prvi među njima je mons. Vlado Košić, sisački biskup, koji je ove godine predsjedao slavljem Vigilije. Koncelebrirao je fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Petar Klapež, gvardijan i upravitelj Svetišta, fra Perica Maslać, župnik i samostanski vikar, don Marko Medo, biskupski vikar za pastoral u MORH-u, i fra Frano Delić. Obredničar kod slavlja je bio fra Antonio Mravak, a koordinator procesije fra Boris Čarić. Asistirali su bogoslovi i sjemeništarci. Mons. Košić pokadio je sliku Gospe Sinjske, a procesija je krenula preko samostanskog dvorišta prema Trgu dr. Franje Tuđmana, gdje se već tradicionalno na svetkovinu slave vanjska misna slavlja. Put iz crkve do vanjskog oltara još je jednom pokazao pobožnost muškaraca i žena, djece i mladih, prema Majci od Milosti, jer su svi željeli barem dotaknuti srebrni okvir. Sliku prema običaju nose franjevački bogoslovi.

Nakon što je slika Gospe Sinjske položena na za to pripravljeno mjesto kod vanjskog oltara, fra Antonio je otpjevao „Pohvale Čudotvornoj Gospi Sinjskoj“, staro-drevnu pjesmu koja pripovijeda svetu povijest Slike, Sinja i franjevaca. Biskup Košić je u propovijedi istaknuo radost što kao hodočasnik može stupiti pred milosni lik Gospe Sinjske i biti učenik u Njezinoj školi. Naglasio je da smo i mi „pozvani odgovoriti svojim pristankom na Božju volju da Gospodin može doći i k nama i sklopiti s nama svoj vječni savez. Ključ je u pristanku, u prihvaćanju. Marija je imala povjerenja u Boga i prihvatila je što je on tražio, a mi se često ispričavamo raznim izlikama jer nemamo dovoljno povjerenja. Zato je Marija naša učiteljica, mater et magistra, ona nas svojim primjerom poučava da se otvorimo Bogu i njegovim planovima s nama.“ Protumačivši naziv „kovčeg novoga saveza“, biskup je kazao da se upravo u Marijinoj poslušnosti ogleda njezino blaženstvo. Zaključio je da ona „želi da i svi mi pođemo u njezinu školu te prijeđemo iz raspadljivosti u neraspadljivost, iz smrti u besmrtnost. Gospo Sinjska, moli za nas, za svakoga od nas koji te častimo i tebi se utječemo! Moli za naše obitelji, za otvorenost radosti života! Moli za ovu sinjsku krajinu i našu domovinu Hrvatsku jer ti si naša Najvjernija majka i Odvjetnica Hrvatske, ti si Kraljica Hrvata, Duša duše hrvatske, Gospe Sinjska, naša mati!“

Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti zbor Gospe Sinjske. Dobro je spomenuti da je realiziran prijenos euharistijskog slavlja na službenoj Facebook stranici „Gospa Sinjska“ te su tisuće ljudi, Hrvatica i Hrvata, pratili prijenos diljem svijeta i na taj način duhovno sudjelovali u sinjskom slavlju. Okupljenima se na kraju obratio fra Petar, koji je posebno zahvalio mons. Košiću i provincijalu Kodžomanu, ispovjednicima, koji danima neumorno ispovijedaju u samostanskom klaustru. Upravo su po slavlju sakramenta pokore brojni vjernici pronašli mir i spokoj duše te obnovili zajedništvo s Bogom.

Tradicionalno se, prema točno utvrđenim pravilima, poslije biskupovoga svečanog blagoslova, udjeljuje blagoslov na četiri strane svijeta sa slikom Gospe Sinjske. Taj blagoslov najavljuju svečani zvuci fanfara, koji još jednom pozivaju vjernike da prignute glave prime blagoslov za sebe i svoje obitelji, koje su u Sinj pristigle iz Livna, Splita, Tomislavgrada, Knina, Rame, Mostara, Šibenika, Imotskog i Zadra, kao i drugih krajeva Lijepe naše. Potom je slika u procesiji vraćena u crkvu i postavljena na oltar, na mjesto gdje će među svoj puk još jednom krenuti na svetkovinu Velike Gospe.