„Naša nadbiskupija i grad Split pripremaju se za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji. Prošla godina bila je posvećena ocu i očinstvu, a ova majci i majčinstvu. Zato molimo križni put Oca i majke kako bi posvetio naše očeve i majke u ljubavi prema Kristu, Crkvi, domovini i čitavom svijetu“, kazao je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović na početku križnoga puta grada Splita, koji se tradicionalno već dvadeset i sedmi put, od 1991., održava u petak prije Cvjetnice, a ove je godine upriličen 23. ožujka.

Ovaj križni put još se naziva „Od Gospe do Gospe“ jer je prije polazio od velovaroške Gospine crkve pa do Gospe od Sedam žalosti. Za križem se uputilo više tisuća vjernika predvođeni generalnim vikarom mons. Vidovićem, župnikom župe sv. Stjepana pod Borovima fra Žarkom Relotom, nadbiskupovim tajnikom don Gabrijelom Kamberom, redovnicama, bogoslovima i obiteljima grada Splita.

Mons. Vidović je prvi ponio križ na svojim ramenima do Šperuna staroga nekada ribarskoga predjela Splita, gdje ga je predao puku na put dugačak više kilometara. Križ su nosili očevi, a postaje su predmolile majke iz jedanaest splitskih župa. Moli se „Križni puta oca i majke“, koji je priredila Splitsko-makarska nadbiskupija ususret Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu i Solinu 15. i 16. rujna. Križ je na jednoj od dionica puta ponio i splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, kojemu se na križnom putu pridružila i supruga Daniela.

Velim Varošom, do prve Vidilice, pa južnim padinama Marjana do Kašjuna vjernici su prošli pokraj brojnih zavjetnih crkvica splitskih težaka. S molitvom Gospine krunice i korizmenom pjesmom na usnama prošli su kraj crkve Sv. Jere ispod Šantine stine u kojima se nalaze nekadašnje pećine pustinjaka s kojima se dopisivao Marko Marulić. U meditativnom ozračju oko dvije tisuće vjernika prošli su blizu crkve Sv. Jure i zaustavili se kod crkvice Gospe od Sedam žalosti na Kašjunima, gdje je euharistijsko slavlje predvodio mons. Vidović.

Fotogalerija: Jelena Burazin

U svojoj je propovijedi govorio o Isusovom križnom putu, ali i o našoj pobožnosti križnoga puta naglasivši da je ona više od  pobožnosti. Upitao se što sve Gospodin čini u našim životima te nastavio: „Zar ne kušamo njegovu brižnost, toplinu, ljubav? Osjećamo li da se brine za nas? Što znači koračati križnim putem, susresti se s nevoljama, s nerazumijevanjem, s bolešću, sa smrću voljenih, s neimaštinom? Može li nas to obeshrabriti? Možemo li naći u svom srcu tračak nade da će se Gospodin za nas pobrinuti?“

Mons. Vidović je želio staviti vjernicima na srce da se Bog uistinu brine za svakoga čovjeka, da smo njegova djeca, njegov rod i obitelj. „Ići životnim križnim putem a imati ovu sigurnost da je moj Bog, moj Gospodin već prošao tim putem, da mi je moj Gospodin već pokazao put, utro stazu i osigurao me, znači veliku utjehu i nadu. Bog nas ljubi, svaki dan pokazuje ljubav i po križnome putu jer nema križnoga puta ni ljubavi koja je lagana. Tko kaže da je ljubav lagana, vara se. Lako je ljubiti one koji nas ljube i koji nam dobro čine. Lako je ljubiti kad nam sve dobro ide, ali ljubiti neprijatelje i one koji mi zlo čine, ljubiti i onda kad je ljubiti teško: u neimaštini i bolesti, to je prava ljubav. To je križni put“, naglasio je generalni vikar zaključivši da ljubiti treba „onako kako nas ljubi Gospodin, do kraja. Ljubiti znači svaki dan dati život za bližnjega, za obitelj, za prijatelja, otac za svoju suprugu i svoju djecu, majka za svoga supruga i svoju djecu; dati život i za susjede s kojima smo u svađi i za onoga koji ti ne želi dobro. Neka nam pobožnost križnoga puta, ali još više nada u uskrsnuće pomogne naučiti ljubiti.“ Prenio je pozdrave nadbiskupa Marina Barišića i pozvao vjernike da se u svojim molitvama sjete svoga pastira.

Prigodnu riječ na kraju euharistijskog slavlja uputio je župnik Relota. Zahvalio je svima koji su sudjelovali o križnome putu i izrazio nadu da će im se po ovoj pobožnosti križnoga puta umanjiti životni križevi.