Nakon kratke i teške bolesti, okrijepljen svetim sakramentima, u 44. godini života i 10. godini prezbiterata, preminuo je 5. ožujka don Ljubomir Bilić, svećenik rodom iz Vranjica koji je živio u Solinu do odlaska u Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater u Puli. Cijelo svoje svećeničko poslanje obnašao je u Porečkoj i pulskoj biskupiji, služeći dvije godine kao župni vikar u Rovinju, da bi nakon toga bio imenovan župnikom Svetvinčenta, gdje je ostao do godine 2011. kada mu je otkrivena zloćudna bolest.

Misu zadušnicu i obred ispraćaja predvodio je biskup porečko-pulski Ivan Milovan u pulskoj katedrali 6. ožujka, u zajedništvu s mons. Draženom Kutlešom, biskupom koadjutorom, i svećenicima Porečke i pulske biskupije. Dan poslije, 7. ožujka, misa zadušnica bila je u crkvi Gospe od Otoka u Solinu. Predvodio je splitsko-makarski nadbiskup u miru mons. Ante Jurić u koncelebraciji s više od trideset svećenika. U svojoj je propovijedi nadbiskup Jurić istaknuo kako je don Ljubo bio jednostavan čovjek iznimno velike vjere. Poput Isusa davao se za druge žrtvujući sebe i u tome je nalazio sreću. Bio je radnik, hrvatski branitelj i svećenik. Njegove posljednje riječi navečer na misi kratko prije prijelaza u vječnost bile su: "Nije da me nije strah, ali znam da je taj strah u Božjem planu, jer s druge strane sam uvjeren da će mi Gospodin dati ono što mi srce želi. Budite radosni, ali neka vaša radost ne bude umjetna, uskoro će Pasha, najveći blagdan naše vjere", kazao je nadbiskup Jurić pozvavši okupljene na molitvu za don Ljubu i za nova duhovna zvanja. Potom je uslijedio obred ukopa na splitskom groblju Lovrinac kojega je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.