Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić predvodio je u četvrtak, 6. travnja u župnoj crkvi Srca Isusova i Marijina na Mliništu u Vidonjama, misu zadušnicu za don Ivana Barišića, svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije, koji je preminuo 4. travnja u 66. godini života, 40. svećeništva. U koncelebraciji je bio kotorski biskup mons. Ilija Janjić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, župnik don Mladen Margeta i oko 60 svećenika.

Članovi obitelji, rodbina, časne sestre, vjernici i osobni prijatelji došli su se oprostiti od pokojnog don Ivana. U svojoj je propovijedi nadbiskup govorio o misteriju ljudskoga života o kojem je pok. don Ivan učio od svoga učitelja Isusa Krista koji je osvijetlio našu tamu i dao nam nadu da naš život ne završava na zemlji. „Za don Ivana je završio korizmeni hod prije nego što je završilo korizmeno liturgijsko vrijeme. Pripremao se da bi proslavio Uskrs sa svojim vjernicima u Muću Donjem i u Postinju Gornjem, ali ga je bolest spriječila u tome“, kazao je nadbiskup te dodao da se nadao njegovom brzom ozdravljenju i povratku. Zadnje dane proveo je u Kliničkom bolničkom centru Sestara milosrdnica u Zagrebu, gdje ga je pratila njegova zajednica. Nadbiskup je kazao kako je u posljednje vrijeme čuvši ga preko telefona osjećao da nije dobro, a kad ga je posjetio nisu mogli razgovarati zbog već uznapredovale don Ivanove bolesti.

Osvrnuvši se na pokojnikov pastoralni rad nadbiskup je naglasio da je bio „specifičan“. „Slijedio je jednu karizmu u kojoj je njegovo svećeništvo bilo obilježeno korizmom i nadom u uskrsnuće. Posebno je imao razumijevanja za maloga čovjeka, za bolesne i ugrožene, starije i nemoćne, za invalide ne samo u župama gdje je djelovao nego i šire. Često je odlazio u domove i bolnice. Divio sam se njegovoj kršćanskoj, svećeničkoj, ljudskoj dimenziji, koja je prožeta služenjem braći i sestrama, osobito onima koji u svojoj korizmi nose križeve bolesti i različitih poteškoća“, naglasio je nadbiskup Barišić.

Podsjetio je da je župa Vidonje, rodna pokojnikova župa ali i nadbiskupova župa, dala 20 svećenika, a don Ivan je peti svećenik koji je završio svoj zemaljski hod i prešao u vječnost. „Svih pet svećenika preminuli su mladi, pa nam to teže pada jer osjećamo da je život naglo prekinut i da nam je mogao još mnogo toga dati. Ivan je odgajan u vjeri da je naša domovina na nebesima, a tome je poučavao i vjernike kojima je bio poslan“, istaknuo je mons. Barišić podsjetivši na riječ sv. Pavla koji veli da smo svojim krštenjem ušli u otajstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća. „Naše krštenje znači biti suukopan, pokopati staroga grešnog čovjeka s njegovim manama i s onim što ga zarobljava te suuskrsnuti s Kristom na nov život. Krštenje je sakrament našega prijelaza iz tolikih oblika smrti, koje stvaramo jedni drugima ili u koju ulazimo s poteškoćama, u život, u puninu otajstva Isusova uskrsnuća. Želimo osjetiti Kristovu pobjedu u našim životima i odnosima te svjedočiti tu istinu da je naša domovina na nebesima.“ Na kraju svoje propovijedi zahvalio je don Ivanu na svemu što je značio kao čovjek i svećenik, zaključivši: „Neka ga Gospodin kao vjernoga slugu za sve njegove zasluge nagradi vječnim životom da može svoje svećeništvo ostvariti u punini u zajedništvu s Velikim svećenikom."

Fotogalerija: Roko Kaštelan

Podatke o pokojnikovom životu iznio je generalni vikar mons. Vidović. Podsjetio je da je don Ivan rođen 1951. u Vidonjama, a zaređen je za svećenika 1977. god. u Splitu. U Nadbiskupiji je pastoralno služio u župama: Otrić-Struge, Grohote, Drvenik Trogirski, Nova Sela n/C, Trnbusi, Žrnovnica i Muć Donji. Obitelj je živjela skromno ali čvrsto ukorijenjena u kršćanskoj vjeri i predanju Bogu. Pokojnikov brat Stjepan i sestra Matija /Ancila izabrali su, također, duhovni poziv. Nakon mise zadušnice don Ivan je pokopan na mjesnom groblju na Mliništu.

IN MEMORIAM

Don Ivan Barišić (1951.-2017.)

Don Ivan je rođen 27. travnja 1951. u Vidonjama. Njegov otac pok. Andrija i majka pok. Mara imali su troje djece, dva sina i jednu kćer. Obitelj je živjela skromno ali čvrsto ukorijenjena u kršćanskoj vjeri i predanju Bogu. Sve troje njihove djece odabrali su duhovni poziv tako da je otac znao reći: Sve smo darovali Bogu. Stariji brat Stjepan postao je je svećenik i umro je mlad 1998. Sestra Matija /Ancila stupila je u Družbu sestara franjevaka od Bezgrješne.

Don Ivan je četiri niža razreda osnovne škole završio u Vidonjama, a zatim četiri viša razreda u Metkoviću. Nakon toga se odlučio za svećenički poziv pa se javlja u Nadbiskupsko sjemenište u Splitu i upisuje Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju gdje je 1971. maturirao. Vojsku nije služio tako da se odmah nakon mature javlja u Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu i započinje filozofsko-teološki studij na ondašnjoj Teologiji u Splitu, današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Studij je završio 1977.

Iste godine 26. lipnja u katedrali sv. Dujma u Splitu zaređen je za svećenika, a mladu misu je slavio 7. kolovoza u župnoj crkvi na Mliništu. Tijekom svojega četrdesetgodišnjeg svećeničkog života pastoralno je marljivo i zauzeto djelovao u šest različitih župa. Najprije ga ondašnji nadbiskup Frane Fanić kao mladomisnika imenuje upraviteljem župe Otrić-Struge i na toj će službi ostati pet godina. Potom je premješten na otok Šoltu te od 1982. do 1990. obnaša službu župnika župe Grohote. Nakon Grohota šest godina upravlja župom Drvenik Trogirski, a zatim također šest godina vrši službu župnika na Novim Selima n/C i eskurzora župe Trmbusi. Odatle je radi pastoralnih potreba premješten i povjerena mu je župa Žrnovnica gdje će ostati relativno kratko, svega dvije godine pa već 2004. odlazi za župnika u Muć Donji.

U župi Muću Donjem don Ivan djeluje 13 godina, najdulje od svih dosadašnjih etapa svoga pastoralnog rada. Toj je župnoj zajednici, gdje će ostati do kraja svoga svećeničkog života, na neki način najviše dao sebe, slaveći predano sakramente, navješćujući vjerno riječ Božju, poučavajući i odgajajući ustrajno svoje vjernike u kršćanskoj vjeri. Obnovio je filijalnu crkvu Imena Isusova u Postinju Gornjem i uredio zbirku liturgijskog ruha u Muću.

Prije mjesec dana zbog zdravstvenih tegoba otišao je na liječnike preglede u Zagreb. Nakon pretraga morao se podvrgnuti složenoj operaciji tumora na mozgu od koje se nije uspio oporaviti. Preminuo je 4. travnja 2017. u Kliničkom bolničkom centru Sestara milosrdnica u 66. godini života. Neka ga sada Gospodin Isus Krist, kojemu je kao svećenik ovdje vjerno služio, primi sebi i učini dionikom života vječnoga! (NA Ančić)