Susret isusovačkih novaka iz istočne Europe, točnije iz novicijata: Split (Hrvatska), Gdynia (Poljska) i Ružomberok (Slovačka, zajednički novicijat za slovačke i češke novake) upriličen je u utorak, 6. lipnja. Euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s isusovačkim odgojiteljima.

Riječ pozdrava prije početka misnoga slavlja izrekao je p. Stipo Balatinac, superior splitske rezidencije i magistar novaka. „Ovo je naš uobičajeni godišnji susret, a u rotiranju je došao red na Split. Tako je doputovalo 15 novaka iz poljskog grada Gdyinia-e /Gdinje/ na čelu s magistrom p. Piotrom Szymanskim. Iz zajedničkog novicijata češke i slovačke provincije u Ružomberoku, zbog bolesti, došlo je samo tri novaka i dva poglavara: Magister p. Jan Adamik i socij, p. Ondrej Gabriš. Uz njih tu je još i sedam naših hrvatskih novaka, zajedno sa mnom, njihovim magistrom. Drago mi je da naši gosti, mogu ne samo vidjeti najstariju katedralu na svijetu, nego u njoj slaviti svoga Gospodina na najbolji način, a to je svetom Misom. U ovom susretu želimo se duhovno obogatiti i tjelesno odmoriti, osobito u već dobro zagrijanom našem plavom Jadranu“, kazao je p. Stipo te se obratio nadbiskupu: „Vjerujemo da će Vaša prisutnost i riječi iz Dujmove tradicije biti poticaj nama redovnicima i svećenicima na duhovnom putu i izgrađivanju univerzalne Crvke kojoj svi pripadamo.“

Uvodeći u euharistijsko slavlje nadbiskup Barišić je kazao kako je splitska prvostolnica najstarija katedrala na svijetu te da je ona simboličan ključ čitanja duge i teške povijesti na ovim prostorima. U tom je svjetlu podsjetio na riječi pape Ivana Pavla II. koje je 1998. godine izgovorio u katedrali kazavši: „Ovdje povijest nije šutjela.“ Svoju je propovijed nadbiskup započeo govorom o Tobijinoj knjizi: „Tobija je pravedni patnik. Oslijepio je, ali unatoč tome ostao je vjeran Bogu. Razmišljao je: 'Ako sam oslijepio, a ne znam zašto, Bog zna i on vidi cijeli život. Jedno je sigurno: Bog nas ljubi!'” U surječju odnosa Tobije i njegove supruge Ane koji je bio obilježen nedovoljnim razumijevanjem i povjerenjem, nadbiskup je kazao da smo danas u našim međusobnim odnosima u napasti pogrešno razumjeti ili podcijeniti pravednost, ali i moralizirati poput Tobije koji nije cijenio rad svoje žene, a Ana nije razumjela stavove svoga muža. Čini se, nastavio je nadbiskup, da sugovornici u Evanđelju, Isus i farizeji,  bolje razumiju jedni druge. Farizeji „poštuju i cijene“ Isusa. Kažu mu: „Učitelju, znamo da si pošten čovjek, da se nikoga ne bojiš, jer ti ljudsko mišljenje ništa ne znači, i da pravo učiš o Božjem putu.“ Međutim, njihova namjera, koja nije iskrena, nije spriječila Isusa da im odgovori na način koji je i više nego dobronamjeran i dobar. On im pruža sveobuhvatniji i dublji odgovor od onoga kojeg su tražili. Oni su ga htjeli uhvatiti i zatvoriti, a Isus je htio produbiti i proširiti njihove horizonte i poglede. Naši međuljudski odnosi održavaju se u reakcijama Tobije, njegove žene Ane i farizeja, kazao je nadbiskup te nastavio: „Ali, Isus svojim primjerom, njih želi učiniti više ljudima ili, bolje rečeno, želi ih evangelizirati, učiniti kreativnijima i potpunijima. Naravno, možemo se prepoznati u sve tri vrste reakcija i ponašanja, ali nikad se ne trebamo bojati pitati našega Gospodina i Učitelja. On će nam uvijek dati ispravan odgovor, dat će nam i više od onog što smo pitali. Ovo je istina i može se primijeniti na sve nas, a pogotovo na Isusove učenike koji su nam poznati i kao Isusovci.“