Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije Boris Vidović obranio je 19. travnja 2018. godine na Papinskom sveučilišta Salesiana u Rimu doktorsku disertaciju iz psihologije naslovljenu Analisi esistenziale del disturbo post-traumatico da stress. Progetto per un approccio logoterapeutico (Egzistencijalna analiza post-traumatskoga stresnog poremećaja.

Projekt za logoterapijski pristup), izrađenu pod vodstvom prof. dr. sc. Zbigniewa Formelle. U ispitnom povjerenstvu, uz mentora, bili su rektor Salesiane prof. dr. sc. Mauro Mantovani kao predsjednik te prof. dr. sc. Maria Luisa De Luca i prof. dr. sc. Paolo Gambini. Ovom akademskom činu nazočili su doktorandovi roditelji, nadbiskup msgr. Martin Vidović, preč. Bože Radoš, rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, svećenici studenti istoga Zavoda te drugih rimskih Zavoda, te prijatelji i gosti iz Hrvatske i Rima.

Doktorat želi postići dvostruki cilj. Pomoću egzistencijalne analize nastoji produbiti razumijevanje post-traumatskog stresnog poremećaja te na tom temelju ocrtati logoterapijski pristup u liječenju PTSP-a.

Rad je podijeljen u sedam poglavlja:
1. Temeljni koncepti Franklovog pristupa
2. Post-traumatski stresni poremećaj
3. PTSP i situacija u Hrvatskoj
4. Liječenje PTSP-a aktualnim terapijama – status quaestionis
5. Egzistencijalna analiza PTSP-a
6. Nacrt logoterapijskog pristupa u liječenju PTSP-a
7. Ljudska formacija i PTSP

Boris Vidović rodio se 28. veljače 1972. u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, od oca Ivana i majke Nele r. Čuljak. U Sarajevu je završio osnovnu i srednju elektrotehničku školu. U Zagrebu je 1992. Godine upisao Filozofski fakultet Družbe Isusove, a 1996. je otišao u Grottaferratu kod Rima, gdje je upoznao duhovnost Pokreta fokolara (Djela Marijina). Po povratku iz Italije, 1997. godine nastavio je studij teologije na Teologiji u Splitu. Godine 1998. diplomira na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, a 2000. diplomira teologiju na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu u Splitu. Te godine je zaređen za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije, nakon čega je upućen na službu pastoralnog vikara u župi sv. Spasa na Mejašima u Splitu. Tu službu obavlja do 2002. godine kada odlazi u Rim na studij psihologije na Papinskom sveučilištu Salesiana. Godine 2007. je magistrirao s radom: Il contributo della logoterapia alla terapia cognitivo-comportamentale nel trattamento del PTSD (Doprinos logoterapije kognitivno-biheviorističkoj terapiji u liječenju PTSP-a), i stekao naslov magistra psihologije. Od 2007. godine predaje na KBF-u u Splitu. Od veljače 2011. do kolovoza 2017. obnaša službu rektora Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Od 2014. do 2016. volontira u Bračnom i obiteljskom savjetovalištu Splitsko-makarske nadbiskupije, a u veljači 2015. stekao je naslov Logoterapeut.