potres 2d

IBAN: HR29 2340 0091 1000 9261 5
Poziv na broj: HR00 29122020
Opis plaćanja: Za stradale u potresu

Skeniranjem koda možete uplatiti 50 kuna (ili iznos po svom izboru) na IBAN Caritasa SMN.

 

Pogreb don Srećka Franića

Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Srećko Franić ispraćen je na posljednji počinak u ponedjeljak, 4. siječnja 2021. u rodnoj župi Uznesenja BDM u Blatu na Cetini u 78. godini života i 53. godini misništva. Sprovodnu misu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem, župnim upraviteljem don Ivanom Vrdoljakom i tridesetak svećenika, a uz sudjelovanje obitelji, prijatelja, redovnica, mještana rodne župe i župa u kojima je vršio svoju svećeničku službu: Nova Sela n/C, Otrić-Struge, Vojnić-Gardun, Poljica Imotska, Ruda i Cista Provo.

"Opraštamo se od don Srećka s vjerom i nadom te zahvalnošću Bogu i njemu", kazao je nadbiskup Barišić te je izrazio ljudsku i kršćansku sućut svima, a posebno obitelji pokojnika i vjernicima čije je živote dotakao don Srećko. Kao uvod u pokornički čin pročitao je don Srećkove riječi iz oporuke: "Molim za oproštenje sve s kojima sam se susretao ako sam ih s čime uvrijedio ili sablaznio. Ja sa svoje strane svima koji su me na bilo koji način povrijedili od srca opraštam. Molim Gospodina da im i on oprosti. Nek' je blagoslovljen Bog Isus Krist, njegova Majka Marija koji su me u životu uvijek pratili i sve mi opraštali što sam u svojoj slabosti mišlju, riječju, djelom i propustom griješio protiv Boga i ljudi."

U homiliji je nadbiskup podsjetio kako je život svakoga od nas obilježen križem, patnjom i boli, ali i čežnjom za puninom života. Ta stvarnost se u nama ispunja ukoliko životnu dinamiku ispunimo Duhom Svetim koji nam pomaže da već ovdje i sada možemo ostvariti svoje dostojanstvo Božjih sinova i kćeri.  "Gospodin u svojoj oporuci kaže da je tu ljubav koju nosi u sebi usadio i dao nama, ali da će je još više razvijati do svoje punine. Uzeo je ljudsko tijelo i našu grešnu narav obogatio svojom ljubavlju. Sv. Pavao u poslanici Rimljanima, također, govori o toj ljubavi, o Duhu ljubavi kojim nas je Otac posinio te nismo više stranci ni robovi nego Božji sinovi i kćeri. Samom Bogu možemo reći: Oče."

 

Fotogalerija: Borko Gunjača

Kaže Petar da smo subaštinici Isusa Krista, nastavio je nadbiskup, "ako zajedno s njim trpimo zajedno ćemo s njime biti proslavljeni. On je zajedno s nama trpio i to trpljenje ugradio je u trpljenje svoga križa i u proslavu."

Podsjetio je na riječi jednoga crkvenoga oca koji govoreći o razlici između ljubavi prema zemaljskim stvarima i Božje ljubavi, kaže da je ljubav prema zemaljskim stvarima kao oblak koji donese kišu i ona brzo osuši i presuši, a da je ljubav Božja slična izvoru iz kojega stalno nova voda - ljubav izvire i nikada ne presušuje. „Don Srećko je svoj zemaljski život živio snagom te Božje ljubavi. Ona je bila pokretač i snaga koja ga je nosila u pastoralnom djelovanju. Nije bio navezan na zemaljska dobra. Znao je imati prema stvarima distancu, ali ne i prema čovjeku. Za čovjeka je bio osjetljiv. Sudjelovao je s narodom u njihovim radostima i žalostima, nenametljivo i nikad dominirajući", naglasio je nadbiskup Barišić zahvalivši i svima koji su skrbili o don Srećku u njegovim posljednjim zemaljskim danima.

Brojni su htjeli izreći svoju zahvalu pokojniku, ali zbog epidemioloških mjera to je izostavljeno. Na kraju misnoga slavlja kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ratomir Vukorepa pročitao je don Srećkov životni put koji je sastavio pastoralni vikar dr. Nediljko Ante Ančić.

----------------------------------------------------------

IN MEMORIAM

Don Srećko Franić (3.12. 1943.- 1.1.2021.)

Srećko Franić, sin  pok. Jakova i majke pok. Kate r. Franić, rođen je 3. prosinca 1943. u Blatu na Cetini. Njegovi roditelji su imali petero djece, četiri sina i jednu kćer. Srećko je odrastao u ozračju dobre i pobožne katoličke obitelji pa se u njemu rodilo i svećeničko zvanje. Četiri razreda osnovne škole pohađao je u svojemu rodnom mjestu Blato, a potom  nastavio  i završio osmogodišnje školovanje u susjednom Šestanovcu.

Nakon toga godine 1958. prijavljuje se u Nadbiskupijsko sjemenište u Splitu te je primljen kao sjemeništarac Splitsko-makarske nadbiskupije. Budući da su ondašnje komunističke vlasti tih godina bile zatvorile Splitsko sjemenište i Bogosloviju te zabranile njihov rad, nadbiskup Frane Franić ga šalje s ostalim splitskim sjemeništarcima u Nadbiskupijsko sjemenište na Šalati u Zagreb gdje pohađa tamošnju Klasičnu gimnaziju. Poslije mature 1962. Srećko ja primljen u Bogosloviju  te upisuje filozofsko teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Kad je završio prvu godinu studija, pozvan je na odsluženje vojnog roka u trajanju od dvije godine. Vojnu službu odslužio je zajedno s još nekim tadašnjim splitskim bogoslovima u Petrovcu na Mlavi u Srbiji.

Kad se vratio iz vojske, nastavio je svoju duhovnu formaciju u ponovno otvorenom Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu i svoj teološki studij na Teologiji u Splitu – današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Zajedno s   još nekim kandidatima dalmatinskih biskupija Sveti red đakonata primio je u Makarskoj katedrali sv. Marka 9. ožujka 1968. po rukama dubrovačkog biskupa mons. Perneka s kojim su koncelebrirali biskupi mons. Frane Franić i mons. Ivo Gugić. Po završetku svoga studija iste godine na sv. Petra pomoćni biskup mons. Ivo Gugić ga je s još nekolicinom klerika zaredio za svećenika u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu.

Kao mladomisnik don Srećko dobiva prvo pastoralno zaduženje te godinu dana poslužuje župu Nova Sela na Cetini. Nakon toga  godine 1969. imenovan je župnim upraviteljem župe Otrić – Struge u kojoj  djeluje osam godina. Iz Vrgoračkog kraja pastoralne potrebe su ga dovele u Cetinski dekanat gdje je 1977. kao župnik preuzeo upravljanje župe Vojnić – Gardun u kojoj će provesti punih petnaest godina. Odatle je prema dekretu nadbiskupa Ante Jurića premješten za župnika u Imotska Poljica. Na toj je župi kao dušobrižnik službovao devet godina. Pretposljednja postaja u njegovu župničkom djelovanju bila je župa Ruda koju je pastoralno vodio 12 godina. Idući pomalo prema kraju svoga radnog vijeka godine 2013. prihvatio je prijedlog nadbiskupa mons. Marina Barišića te preuzeo župničku službu u Cisti Provu.

Don Srećko je tijekom 53 godine svojega aktivnog svećeničkog života pastoralno djelovao u šest različitih župa. Uz svoj redoviti pastoralni i dušobrižnički rad na naviještanju Riječi Božje i vjeronaučnim poukama, na slavlju euharistije i posvećivanju svojih vjernika te na vođenju župne zajednice i izgrađivanju žive Crkve, imao je sklonosti i vještine u građenju i obnavljanju župskih objekata. U gotovo svim župama koje je posluživao ostavio je traga u modernizaciji i oblikovanju crkvenih zdanja i prostora  kao što je gradnja crkve na Kobiljači, uređenje prilaza župnoj crkvi u Poljicima, nadogradnja župne kuće u Vojniću ili izgradnja zvonika crkve u Rudi. U svojoj posljednjoj župi Cista Provo pala mu je u zadaću organizacija proslave 100 godina dovršetka izgradnje župne Crkve sv. Petra apostola. Tim povodom je 2014. sa suradnicima izdao prigodnu knjigu- spomenicu.

Prije nekoliko mjeseci don Srećko je osjetio ozbiljne zdravstvene tegobe koje nisu slutile na dobro. Određeno vrijeme se hrvao sa svojom bolešću vršeći i dalje župničku službu. Početkom prosinca prošle godine dopremljen je na pretrage u Klinički bolnički centar u Split. Klinička slika je pokazala teška i neizlječiva oboljenja na žlijezdi gušterači. Strpljivo je podnosio bolove, svjestan da se približio kraj njegova zemaljskog puta te mu je uskoro poći s ovoga svijeta k Ocu nebeskome. Bio je otpušten na palijativnu skrb u Svećenički dom u Splitu da bi prije nekoliko dana ponovno prevezen u KBC u Splitu kako bi mu olakšali bolove. Preminuo je u bolnici u ranim jutarnjim satima u petak, 1. siječnja ove 2021. godine.

Gospodin Isus Krist, vječni svećenik, pozvao je don Srećka u svoju službu da u Crkvi Božjoj bude revni navjestitelj Evanđelja, djelitelj sakramenta i brižni predvoditelj zajednice vjernika. Neka ga Gospodin sada na kraju njegova zemaljskog hodočašća primi k sebi, očisti ga svojom ljubavlju i milosrđem od svih ljudskih manjkavosti i grijeha, a nagradi njegovo vjerno svećeničko predanje i služenje te mu podari život vječni i mjesto u nebeskoj slavi. (NA Ančić)