U kapeli Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, 26. ožujka, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić postavio je u službu dvanaest lektora te šest akolita. Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije u lektorat su postavljeni Antonio Brizić, Branimir Ivančić, Filip Ivčević, Duje Katušić, Antonio Lagator, Grgo Marković, Ivan Silić i Stipe Teklić. Na naslov Riječke nadbiskupije u lektorat su postavljeni Dominik Čaušić, Pavao Prusina i Nikola Raguž Lučić, a na naslov Porečke i Pulske biskupije Luka Jakopić. U akolitat su na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije postavljeni Ivan Mamić, Danijel Maršić, Petar Paradžik, Renato Pudar i Robert Pudar, a na naslov Hvarske biskupije Tonči Prugo.

Misno slavlje predvodio je mons. Marin Barišić, a u koncelebraciji bili su nadbiskup koadjutor mons. Dražen Kutleša, koji je i propovijedao, odgojitelji bogoslova rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa don Đuliano Trdić, vicerektor don Franjo Frankopan Velić i duhovnik don Mato Brečić te njihovi župnici, kapelani, ali i drugi svećenici koji iz bliza prate njihov put prema đakonatu i prezbiteratu. Nadbiskup Barišić je na početku misnog slavlja pozdravio cijelu bogoslovnu zajednicu, župnike kandidata i obitelji slavljenika, a posebno roditelje koje je nazvao prvim lektorima, jer su svoju djecu učili čitati, te prvim akolitima jer su ih učili služiti. Također je naglasio da se ne bi trebalo govoriti o primanju ili podjeljivanju službi jer se tako usmjerujemo na osobu koja prima ili podjeljuje istu, već bi se trebalo govoriti o darivanju jer je Gospodin onaj koji daruje te službe.

U homiliji je nadbiskup koadjutor mons. Kutleša prisutnima približio evanđelje o farizeju i cariniku. „Farizej je čovjek koji je bio vrlo ugledan u društvu, predvodio narod i izvršavao Božje zakone, postio redovito, davao desetinu, ali je i htio da drugi to vide. S druge strane imamo carinika kojeg su smatrali velikim grešnikom jer je u ime cara skupljao porez koji je služio Rimu“. Mons. Kutleša je pažnju skrenio na način koji obojica pristupaju Bogu i bližnjima. Farizej dolazi u hram i Bogu predstavlja sebe i svoja dobra djela, odnosno ima stav oholosti pred Bogom i želi se pred njim uzvisiti. On je egoističan čovjek koji u sebi nema poniznosti, bližnjega omalovažava, a ta opasnost lako uvuče se i u naše redove pa je nadbiskup zaželio bogoslovima da ne budu ovakvi, nego da budu svjesni da su poslani upravo grešnicima kakav je bio carinik. Još jedna opasnost je da Bogu pristupamo ritualno kao farizej izgovarajući duge i teološki utemeljene molitve, ali da nam srce ostaje bez Duha, a bogoslovi bi trebali drugima uvijek govoriti iz srca.

„Carinik je, s druge strane, kada dolazi u hram u strahu Božjem čak i dignuti pogled prema nebu jer je svjestan svoje grešnosti i traži oproštenje od Boga“, kazao je mons. Kutleša te rekao da moramo biti svjesni da smo prema Bogu dužnici i da smo grešnici, odnosno da trebamo biti ponizni i osobno tražiti oproštenje od Boga. Upravo zbog razlike u njihovu pristupu Bogu jedan iz hrama odlazi neopravdan – farizej, a drugi opravdan – carinik. Farizej ne treba Boga, već je sam sebi dostatan i zato ne može dobiti oproštenje dok carinik traži Boga i odlazi opravdan, a grčka riječ koja stoji u Svetom pismu pokazuje da je subjekt opravdanja Bog. Nadbiskup Kutleša je u zaključku homilije pozvao bogoslove da otkriju istinu koja im se nudi i da budu svjesni da su u misiji Isusa Krista kojem se trebaju suobličavati i, u carinikovoj poniznosti, naučavati ono što Krist i Crkva žele, a ne kao farizej, ono što oni misle da je potrebno.

Nakon homilije uslijedilo je postavljanje kandidata u spomenute službe, a na kraju misnog slavlja prisutnima se obratio vicerektor don Franjo Frankopan Velić koji je zahvalio Bogu na daru koji su mladi kandidati primili, nadpastirima na njihovoj prisutnosti, župnicima i roditeljima na povjerenju u odgoju njihovu sinova. Konačno, lektorima je poželio da kao Marija riječ Božju prebiru u svom srcu, a akolitima da u braći i sestrama vide mistično tijelo Kristovo. Potom je nadbiskup Barišić kandidatima uručio prigodne poklone, a prisutni su ostali u zajedničkom druženju kod obiteljskog stola.