Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Pavao Medić ispraćen je na posljednji počinak u ponedjeljak 30 siječnja 2023. na groblju u Sumpetru (Jesenice) u 89. godini života i 64. godini misništva.

Misu i sprovodne obrede predvodio je generalni vikar don Franjo Frankopan Velić u koncelebraciji s pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, vikarom za kler don Zvonimirom Mijićem, župnikom don Tonijem Sinkovićem i oko 40 svećenika te trojice đakona, a uz sudjelovanje obitelji, prijatelja, redovnica, bogoslova i mještana rodne župe.

Za vrijeme mise i sprovodnih obreda pjevali su pjevači iz župe. Na početku svoje propovijedi generalni vikar je uime splitsko-makarskoga nadbiskupa Dražena Kutleše i umirovljenog nadbiskupa Marina Barišića te (nad)biskupa koji potječu iz ove nadbiskupije izrazio sućut rodbini, župi u Jesenicama, župljanima župa u kojima je don Pavao djelovao i pastoralno pomagao.

Don Franjo Frankopan je istaknuo kako se pokojnik potpuno stavio u službu Božju i tako se potpuno dao ljudima. To vidimo u našem kršćanskom životu, upravo kad se približim Bogu postajem najbliži i ljudima. Osvrnuvši se na evanđeoski tekst koji donosi blaženstva a čita se na nedjeljnim misnim slavljima ali i na sprovodnim misama generalni vikar je kazao kako je čitav kršćanski život prožet blaženstvima. Upozorio je da koliko god čovjek za zemaljskoga života zgrtao sebi blaga nakon smrti neće sa sobom ponijeti ništa. Nosimo samo ono što piše u blaženstvima: kako smo se odnosili prema siromasima, žalosnima, krotkima, gladnima, žednima? Jesmo li bili milosrdni? Čistoga srca? Mirotvorci? A možda smo i sami bili gladni, žedni, ožalošćeni… „Zahvaljujemo Bogu za sve ono dobro koje je don Pavao učinio. Molimo Boga da mu oprosti ono što je loše učinio, što je sagriješio jer upravo i po tome se pokazuje veliko povjerenje u Boga da je Bog onaj koji najbolje poznaje naše srce. Svaki sprovod svećenika je za nas svećenike jedan ispit savjesti, podsjetnik da će svatko od nas jednoga dana biti donesen pred oltar.“

Foto: Antonio Lagator

U nastavku propovijedi don Franjo Frankopan osvrnuo se na papu Ivana XXIII. koji je sazvao Drugi vatikanski koncil, a čije je novosti don Pavao nastojao unijeti u svoje pastoralno djelovanje. Budući da su postojala u Crkvi različita mišljenja o potrebi jednoga Koncila, don Franjo je istaknuo da to papu Ivana XXIII. nije pokolebalo već je djelovao u skladu s poticajima Duha Svetoga. U tom svjetlu naglasio je kako se ne smijemo voditi današnjim bankarskim mentalitetom u odnosu prema Bogu nego poput pape Ivana XXIII. dati se voditi Duhom Svetim. „Vjerujem da je našem don Pavlu djelovanje pape Ivana XXIII. i drugih naših svetaca i blaženika bilo ohrabrenje da donosi Radosnu vijest svugdje i u svim okolnostima, u zgodno i nezgodno vrijeme. Sprovod jednoga svećenika nama svećenicima je osobito poticaj na promišljanje o tome koji su naši prvi i zadnji kriteriji: s čim započinjemo, tko nas prati i s čim završavamo? Na to nas potiču i ova blaženstva. Neka Bog našem don Pavlu bude milosrdan, neka ga nagradi za sve dobro što je učinio i neka ga učini dionikom vječne slave“, poručio je generalni vikar.

Zahvalu pokojniku izrekao je župnik don Toni Sinković prisjetivši se sjemenišnih dana kad mu je don Pavao bio duhovnik. Posebno mu je zahvalio na knjizi koju je napisao „Krilo izvora“ i što nikada nije zaboravio svoju župu. Don Pavlov životni put i službe pročitao je pastoralni vikar dr. Nediljko Ante Ančić.

-----------------------------------------------------------------------

Don Pavao Medić

(1934.-2023.)

IN MEMORIAM

Don Pavao Medić sin oca pok. Filipa i majke pok. Ljubice r. Kalina rođen je 20. studenoga 1934. u Krilu Jesenice. Njegovi roditelji imali su četvero djece dva sina i dvije kćeri i nastojali su ih kršćanski odgajati. Osnovnu školu završio je u svom rodnom mjestu. Župa Jesenice dala je brojna svećenička i redovnička zvanja pa je i Pavao kao dječak imao pred sobom čitav niz svećenika koji su mu bili uzori i mogući poticaj da i sam krene tim putem.

Godine 1947. prijavio se u Splitsko sjemenište i započeo školovanje u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziju u Splitu. Ispit zrelosti položio je 1954. Budući da je bio oslobođen vojničke službe, iste godine stupio je u Centralno bogoslovno sjemenište kao bogoslov Splitsko-makarske nadbiskupije i započeo svoj filozofsko-teološki studij na ondašnjoj Visokoj bogoslovnoj školi današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

Nakon dvije godine studija i formacije u Splitu poslan je u Đakovo. Naime u jeku anticrkvene propagande i progona ondašnje komunističke vlasti su 1956. zatvorile splitsko Sjemenište i Bogosloviju. Tih teških godina dok su obje odgojne ustanove bile zatvorene svećenički kandidati iz naše nadbiskupije morali odlaziti na druga crkvena učilišta u Hrvatskoj. Pavao je poslan u Bogosloviju u Đakovo i na tamošnjoj Visokoj bogoslovnoj školi završio teološki studij.

Za đakona je zaređen s još dvojicom svojih kolega 19. travnja 1959. u crkvi sv. Ciprijana u Gatima. Iste godine 12. srpnja tadašnji splitsko-makarski biskup mons. Frane Franić u Jesenicama je zaredio za svećenika dva Jeseničana: don Pavla Medića i njegova kolegu Juru Naranču. Četiri dana poslije na Gospu Karmelsku don Pavao je slavio u rodnoj župi svoju mladu misu.

Poslije ređenja i mlade mise započeo je svoje svećeničko služenje Crkvi Božjoj koje će trajati punih 50 godina. Crkvene potrebe i pastoralno djelovanje vodit će ga kroz četiri župe i na kraju kao završetak bit će duhovnička služba u Sjemeništu.

Kao mladomisnik započeo je svećeničku službu na župi Drvenik Veliki u Trogirskom dekanatu i tu je otočnu župu pastorizirao 9 godina. Odatle je bio premješten za župnika u Svinišće kod Omiša gdje će ostati 12 godina. Sljedeća postaja njegova svećeničkog rada bit će župa Komin u Neretvanskom kraju na kojoj je osam godina obnašao župničku službu. Iz Neretve dolazi u Imotski dekanat i preuzima upravljanje župe Cista Velika. Tu je ostao najduže, punih 14 godina i u toj župnoj zajednici ostavio najdublje tragove bogatog duhovnog, pastoralnog i kulturnog djelovanja.

Don Pave, kako su ga zvali župljani, bio je dobar, savjestan i duhovan svećenik. Vjernici su ga doživljavali kao iskrena i poštena Božjeg čovjeka koji je zauzet za povjerene vjernike, dobro propovijeda i zdušno se trudi oko vjerskog odgoja, crkvenog života i duhovne izgradnje ljudi koji su mu povjereni.

Župa sv. Jakova u Cisti Velikoj za njegova župnikovanja proslavila je sto godina svojega osnutka. Velika je njegova zasluga u izgradnji mrtvačnice pokraj groblja. U pastoralu je dobro surađivao s časnim sestrama Služavkama Malog Isusa koje su do prije nekoliko godina djelovale u župi.

Pomagao je terapijskoj Zajednici susreti i u dogovoru s mještanima ustupio joj staru župnu kuću za liječenje ovisnika o kojima se također duhovno brinuo. Na početku rata u Bosni i Hercegovini primio je u župnu kuću jednu muslimansku obitelj i brinuo se za njih. Zanimala ga je povijest te župe i njezinih vjernika pa je potpomagao istraživanja arheoloških lokaliteta kao što su Crikvine i stećci na Crljivici. Plod toga zanimanja je i njegova vrijedna knjiga ”Prijateljima u pohode” o prošlosti i sadašnjosti župe Ciste Velike. Sličnu knjigu u manjem obimu izdao je i za župu Svinišće.

Don Pavao je prema kraju svojega pastoralnog djelovanja sedam godina vršio službu duhovnika u Sjemeništu u Splitu i ostao je sjemeništarcima u lijepoj uspomeni. Iz tog doba potječe i njegova knjižica pod naslovom “Križni put učitelja i učenika“. Bio je čvrsto povezna i sa svojom rodnom župom te je objavio značajnu monografiju “Krilo života” (2007.) o brodarstvu i brodarima u Jesenicama.

Kad je 2009. napunio kanonsku dob i proslavio pedeset godina misništva, stavljen je u stanje mira te se preselio u Svećenički dom u Splitu. Premda je češće pobolijevao, još uvijek je kao svećenik bio spreman preuzeti pastoralne zadaće. Tako je više godina vrlo savjesno i odgovorno vršio službu kapelana u Domu za starije i nemoćne osobe na Lovretu u Splitu.

Posljednjih pola godine pojačale su se njegove zdravstvene tegobe tako da je u Svećeničkom domu živio povučeno. Dana 28. siječnja 2023. ( u prošlu subotu) preminuo je u jutarnjim satima.

Gospodin Isus Krist vječni Svećenika koji je don Pavla pozvao u svoju službu neka ga sada na svršetku njegova zemaljskog putovanja i svećeničkog služenja primi k sebi, oprosti mu sve ljudske slabosti i grijehe i podari mu život vječni u svome kraljevstvu. Amen (NA Ančić)