Dr. sc. Mirjana Radan, specijalist ginekologije i opstetricije, subspecijalist fetalne medicine i opstetricije, održala je predavanje „Zamjensko majčinstvo – izazovi moderne reprodukcije“ i predstavila svoju knjigu "Zamjensko majčinstvo“ u četvrtak 10. siječnja u dvorani Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Knjigu je predstavio doc. dr. sc. Mario Volarević, program je moderirao prof. dr. sc. Ante Mateljan, a pjesmom ga je uveličao Komorni zbor bogoslova pod ravnanjem mo. don Ivana Urlića.

„Razvoj biomedicinskih otkrića u borbi protiv neplodnosti danomice nas stavlja u kompleksne bioetičke nedoumice. Zamjensko majčinstvo, kao kontroverzna uslužnost reproduktivne medicinske potpomognute oplodnje uključuje bio/etičku/medicinsku i sociološku/ psihološku/zakonodavnu složenost o kojima upravo ova knjiga progovara i nastoji javnosti probuditi kritičku svijest prema ovom problemu“, kazao je dr. Volarević na početku svoga govora. Iz samog sadržaja knjige, nastavio je dr. Volarević, „može se zaključiti kako dr. Radan u svojoj knjizi pobuđuje propitkivanja koja proizlaze iz ovih bioetičkih dvojbi koja proizlaze iz etičkog i moralnog premisivizma, hedonizma, utilitarizma i tehnicizma koji nastoje negirati moralnu dimenziju biomedicinskih postignuća na području reproduktivne medicine. Može li medicina sve što može? Smije li se negativnim moralnim sredstvima (zamjenskim majčinstvom) postići dobar cilj a to je novi život odnosno da dvoje partnera samo zato što to želi može dobiti dijete?“

Dr. Volarević ustvrđuje da je „Katolička moralna teologija tu jasna da se nikakvo loše sredstvo ne može opravdati dobrim učinkom. Upravo na taj način i mediji žele prikazati umjetnu oplodnju kad se vode rasprave onda se prikaže dijete sa roditeljima i ide pitanje zar ona/on nisu ljudsko stvorenje itd. Međutim, zaboravlja se na višak embrija što sa njima? Nitko nije protiv novog života, ali sredstvo preko kojeg se došlo da su žrtvovani eventualni brat ili sestra ostaje na marginama. Upravo na to se usredotočuje ova knjiga na tri ključna elementa. Složenost međuljudskih odnosa (koja je onda prava majka), posljedice utjecaja na zdravlje žene ne samo fizičke nego i psihičke i komercijalizacija.“

Upozorio je na činjenicu da „danas dijete može imati tri majke (biološku, nositeljicu i zakonsku) ili dva oca (biološkog i zakonskog); o lomu između izravnog genetskog srodstva s oba roditelja; o složenosti bioloških i psiholoških segmenata s oba roditelja te zdravstvenih posljedica i zamjenske majke i privremenog djeteta; o zakonski neformalnom obliku posvojenja prema ugovornim obavezama glede naručenog djeteta, o komercijalizaciji majčinstva odnosno reproduktivnih organa o preljubu pri heterolognom roditeljstvu itd.“ Zaključio je da je dr. Radan napisala knjigu kao medicinski stručni djelatnik, ali i kao osoba koja poznaje etičke dileme i na njih nastoji odgovorit.

Dr. Radan na samom početku svoga predavanja naglasila je da je zamjensko majčinstvo najsloženiji medicinsko-socijalno-pravni oblik ljudskog zanošenja. Zamjenska majka za naručiteljski par potpisuje ugovor, rađa dijete i predaje dijete. Ima ih koji to čine bez plaćanja (altruistično) i onih koji to čine za novac (komercijalno). Istaknula je da su poželjne osobine zamjenske majke: siromašne žene (Ukrajina – Indija), slabije naobrazbe, mlađe do srednje dobi, udane i da su rodile, odnosno da imaju svoju i biološku djecu. Zamjensko majčinstvo omogućava ukupno 5 roditelja. Iz različitih razloga se tome pristupa primjerice iz pomodarstva, zarade, straha, ucjene, homoseksualni parovi (ne mogu prirodnim načinom začeti i roditi dijete) i dr. Upozorila je da ono uzrokuje na razini društva kriminal, reproduktivnu prostituciju, reproduktivni turizam, genetički primitivizam i srozavanje ljudskog roda. Dijete tako začeto je objekt, optuženo, zlorabljeno i rastrgano. Istaknula je i činjenicu da se djeca zamjenske majke osjećaju napuštena, osjećaju nebrigu, javlja im se nepovjerenje i optužuju. Navela je sve poteškoće s kojima se jedna trudnica u trudnoći naglasivši da zamjenska majka ne prodaje samo svoju maternicu nego dovodi u pitanje cijelo svoje psihičko i fizičko zdravlje. Govorila je, također, o pravosuđu, ugovorima, sporovima, alimentaciji, oštećenjima, zaradi, ponudi i kupnji odnosno odabiru spola, boje kože i sl. Podsjetila je na nedavno održanu konferenciju o surogatstvu u Bruxellesu na koju su došli bogati i istaknuti homoseksualci iz Belgije, Njemačke i Francuske. Ukazala je i na moguća iznenađenja zamjenskoga majčinstva: nema primopredaje djeteta, rastava para koji ga je naručio, smrt oba roditelja – nasljeđivanje dobara, namjerni pobačaji, djeca „s onu stranu“. Na kraju svoga izlaganja govorila je o vrijednosti ljudskoga života koji započinje začećem, o znanstvenim tvrdnjama kako je čovjek ljudsko biće već na razini zigote (jedna oplođena jajna stanica). Zaključila je da je „svako ljudsko biće originalno i neuništivo remek djelo jednom začeto živi vječno zbog svoje nerazorive duhovne sastavnice“. Dr. Radan nagrađena je dugim i gromoglasnim pljeskom, a dr. Mateljan joj je darovao Zbornik radova „Ecce Homo. Medicinski i teološki pristupi“.