Djelatnici i suradnici Nadbiskupskog ordinarijata u Splitu te njihove obitelji predvođeni splitsko-makarskim nadbiskupom mons. Marinom Barišićem bili su, 26. travnja, na izletu u Cetinskoj krajini.

Prvo su razgledali arheološku zbirku Franjevačkog samostana u Sinju gdje ih je fra Mirko Marić, ispovjednik u samostanu i kustos samostanskih zbirki, upoznao s njezinom kulturnom i umjetničkom vrijednošću. Zbirka spada među najstarije i najvrjednije zbirke u Hrvatskoj. Utemeljena je 1860. godine marljivošću i žarom fra Ante Kostantina Matasa, velikoga humanista i preporoditelja, ravnatelja Franjevačke klasične gimnazije u Sinju. Osnivanje je potaknuto pronalaskom Heraklove glave na području Čitluka, antičkoga Aequuma, iznimno plodnog arheološkog lokaliteta. Obuhvaća predmete pronađene najviše u okolici Sinja, a osim Heraklove glave, posjeduje niz vrijednih izložaka, kao što je donja polovica kipa imperatora, pretpostavlja se cara Klaudija I., koji je Aequum podigao na čast kolonije i stanovnicima podijelio pravo rimskih građana. Dragocjen je i kip Dijane Lucifere, zatim ostatci kipa božice Dijane s Garduna, reljef Meduze i izvanredni kip božice Hekate. Zbirka čuva i prapovijesne predmete kao što su bronačani predmeti iz Kaljica te ulomci keramičkih posuda, kamenih noževa i strjelica.

Zatim su posjetili crkvu Čudotvorne Gospe Sinjske, gdje ih je gvardijan i upravitelj samostana fra Petar Klapež, upoznao s poviješću samostana i župe. Ramski fratri, bojeći se neprijateljskih zuluma s narodom bježe u cetinski kraj 1687. godine te od tada započinje rast grada Sinja. Sveta slika Čudotovrne Gospe Sinjske, nakon višegodišnjeg puta 1691. godine dolazi u Sinj iz kojega do današnjeg dana nije otišla. Gradnja crkve Gospe Sinjske započela je 1699. godine, a dovršena je 1712. godine. Za vrijeme turske opsade Sinja 1715. godine, crkva je izgorjela zajedno sa samostanom. Obnovljena je 1721. godine, kada je s tvrđave Gospina slika prenesena u novu crkvu. Što se tiče slavne pobjede iz 1715. godine, gvardijan je naglasio kako su Turci, pod vodstvom Mehmed-paše Ćelića najprije osvojili Otok, zatim su se razišli po Cetinskoj krajini i Zagori uz brojna ubojstva i zaplijene. Juriš na Sinj počeo je 8. kolovoza, a 14. kolovoza bio je posljednji, opći juriš te je trajajo tri sata. Kroz to vrijeme redovnici, žene i djeca, molili su pred Marijinom slikom za pomoć. Na Blagdan Velike Gospe, nijednog Turčina nije bilo pod Sinjem, a suvremenici događaja uvjereni su da je pobjeda postignuta po zagovoru Majke Božje.

Nakon zajedničke molitve izletnici su obišli Muzej Sinjske alke, koji je svečano otvoren 8. kolovoza 2015. godine u sam osvit proslave velike obljetnice. Muzejski postav uključuje mnoštvo odora, opremu i oružje sinjskih alkara te alkarske statute i pravilnike koje donosi u suvremenoj digitalnoj formi. Posebnu atrakciju postava predstavlja prikaz alkarske povorke načinjen u prirodnoj veličini, a prikazana je i rekonstrukcija bitke pod Sinjem iz 1715. godine. Kulturni i povijesni značaj alke i detaljan opis svih muzejskih eksponata gostima je približio voditelj muzeja g. Boris Filipović Grčić.

Puni dojmova, djelatnici su zatim krenuli u Rudu gdje ih je u župnoj crkvi sv. Martina dočekao župnik don Marin Matijaca. Misno slavlje predvodio je mons. Barišić, a u koncelebraciji su bili naslovni nadbiskup ninski i apostolski nuncij mons. Martin Vidović, generalni vikar mons. Miroslav Vidović, kancelar don Ratomir Vukorepa, predstojnik katehetskog ureda don Josip Periš i nadbiskupov tajnik don Gabrijel Kamber. „U djelima apostolskim vidimo što se je dogodilo samom Gospodinu. On je osuđen od ekonomske, političke, kulturne i religiozne vlasti. Na jednak način željeli su osuditi i apostole, a danas se želi osuditi sve one koji su pridruženi tijelu Kristovu, Crkvi“, rekao je u uvodnom dijelu homilije. Osvrćući se na evanđelje (Iv 21, 1-14) nadbiskup je naglasio kako Krist nije odsutan iz naše stvarnosti. „Susret Krista s učenicima ne događa se u hramu, nego u njihovu životu i radu. I nas Krist želi susreti u problemima i poteškoćama svakodnevnog života“. Zaključujući homiliju, naglasio je kako suvremeni svijet dopušta brigu za druge pod krinkom humanizma, ali se odupire dobru koje se čini u ime Isusa Krista. „Mi puno puta podilazimo ljudima, kako nekoga ne bi povrijedili. Potrebna nam je jedna vrsta logoterapije riječi Božje kako bi istina Isusa Krista mogla naše bližnje dovesti do susreta s Uskrslim. Tu istinu trebamo naviještati bez obzira na poteškoće koje svijet stavlja pred nas, kako bismo odgovorili njegovu pozivu i bili njegovi svjedoci“.

Nakon što su obišli izvor rijeke Rude, došlo je vrijeme za okrjepu i odmor. Uživajući u igrama i druženju, a uputili su se na posljednju stanicu prije polaska u Split, u Ugljane, gdje su posjetili zajednicu Cenacolo. Prva je to utemeljena zajednica u Hrvatskoj gdje trenutno u njoj boravi tridesetak momaka podrijetlom iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te nekoliko istočnoeuropskih zemalja. U Cenacolu je dan podijeljen na trenutke molitve, posla i prijateljskih razgovora, a štićenici se liječe ovisnosti svih vrsta: od droge i alkohola do kocke i računala.