U Dubravi podno Mosora, u nedjelju 4. kolovoza 2019. obilježena je 839. godišnjica smrti svetoga Arnira. Svečanu jutarnju misu kod crkve sv. Arnira predvodio je biskup dubrovački mons. Mate Uzinić uz koncelebraciju dubravskog župnika don Jakoslava Banića, te svećenika dubravskih korijena, don Ivana Čotića i don Tomislava Bašića. Misu je uz ministrante na stolu Gospodnjem posluživao i bogoslov Klement Radosoljić.

U svojoj propovijedi biskup Uzinić naglasio je kako trka za materijalnim u ekonomiji današnjice priječi put izgradnji duhovnoga, istaknuvši kako je i Arnirova smrt jedna od posljedica takvih stanja. Vjernici i hodočasnici su zadovoljni i duhovno okrijepljeni napustili svetište s nadom u ispunjenje svojih prošnji. Iza večernje svete mise i blagoslova s presvetim oltarskim sakramentom koje je predvodio don Tomislav Čubelić, župnik splitske katedrale upriličena je zabava na školskome igralištu do ranih jutarnjih sati u kojoj je, uz glazbu uživo, piće i hranu, sudjelovao veći broj župljana i gostiju.

Sveti Arnir rođen je u Romagni oko godine 1100. Bio je redovnik benediktinac u samostanu Kamalduensa u Fonte Avellanu u Italiji, a od 1156. biskup u Cagliju. Splitskim nadbiskupom postavio ga je papa Aleksandar III. godine 1175. nakon smrti nadbiskupa Gerarda. Kao biskup pratio je papu u Veneciju, a sudjelovao je i na Trećem Lateranskom saboru. Putovao je i u Carigrad kako bi zastupao interese grada Splita i nadbiskupije. Godine 1177/78. održao je u Splitu pokrajinski crkveni sabor zbog sređivanja crkvenih prilika. Toma Arhiđakon kaže za njega da je proširio imanja splitske Crkve.

Zbog lažnih darovnica imanja u Srinjinama koje se nalazilo na granici posjeda između splitske i omiške komune, nadbiskup je došao u spor s plemenom Kačića. Nazvali su ga “najgorim biskupom” jer je na njihove zemlje htio udariti namete po osnovi darovnica biskupiji koje su oni smatrali lažnima. Kad je osobno došao na područje Poljica, Nikola Kačić i njegovi kmetovi Reljići kamenovali su ga na smrt dana 4. kolovoza 1180. u klancu u Dubravi. Nadbiskup ipak nije izdahnuo na tome mjestu nego u Mutograsu.

Benediktinke su u samostan koji se nalazio izvan Dioklecijanove palače primile njegovo tijelo. Kasnije je preneseno u Kaštel Lukšić. Već je Toma Arhiđakon zabilježio neka čuda koja su se dogodila zagovorom biskupa Arnerija. Na temelju tih čuda, papa Aleksandar VIII. odobrio je 1690. njegovo štovanje i imenovao ga suzaštitnikom Splitske nadbiskupije. Kasnije ga Crkva proglašava blaženim.

Kapela svetoga Arnira postoji u Splitu ispred sjevernog zida Dioklecijanove palače iako su Splićani gotovo zaboravili na svoga suzaštitnika. Na mjestu pogibije biskupa Arnerija provrela je voda iz žive stijene koja čak i u ljetnim mjesecima u vrijeme najvećih suša izvire lagano poput rose. Nad tim malenim izvorom vjernici su u XVI. stoljeću podigli kapelu. Istraživanja su pokazala da voda u sebi nema nikakvih ljekovitih svojstava, ali mnogi ljudi i djeca su zagovorom sveca ozdravili od tegoba kožnih bolesti (posebno bradavica) i drugih zala, pa se voda ipak smatra čudotvornom.