„Braćo i sestre, slavimo svetkovinu Svih svetih, otajstvo naše vjere: ljubav Božju prema nama, radost spasenja naših dragih pokojnih i nas ovozemaljskih hodočasnika neba. Dok nebesnici obučeni u bijele haljine milosrdne Očeve ljubavi, stoje pred prijestoljem Božjim, mi hodočasnici u zajedništvu sa svima njima, okupljamo se oko oltara spasenja u istoj vjeri, nadi i ljubavi“, kazao je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić predvodeći euharistijsko slavlje na svetkovinu Svih svetih, u petak 1. studenoga, na splitskom groblju Lovrinac. U koncelebraciji su bili generalni vikar mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar mons. Nedjeljko Ante Ančić, rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Jure Bjeliš, dekani katedralnog i konkatedralnog dekanata don Tomislav Ćubelić i don Radojko Vidović te tridesetak svećenika.

„Obasjani svjetlom vjere, imamo razloga u slavlju Svih svetih radovati se ne samo za naše drage pokojne nego smo u ovu radost i mi svi uključeni. Naša radost temelji se i izvire iz ljubavi Božje prema nama u Isusu Kristu. On koji je čudesni i jedinstveni Božji projekt spasenja čovjeka i svijeta, razlog je naše radosti i nade. Iz ljubavi prema nama, radi nas i našega spasenja, Bog se rodio i čovjekom postao. Proživio je naš ljudski život nama u svemu jednak osim u grijehu, prihvatio trpljenje i svojim uskrsnućem otvorio nam pristup vječnom životu, postavši naš Put, Istina i Život“, rekao je Nadbiskup u uvodnom dijelu homilije.

Cijelu nadbiskupovu homiliju možete pročitati na ovom linku.

Pojasnio je i kako uskrsli Krist otvara i preobražava sve grobove svojom ljubavlju koja nas nikad ne napušta, nego nas do kraja ostvaruje. „Slavlje Svih svetih plod je ljubavi Božje, očitovane nama u otajstvu Božića i otajstvu Kristova uskrsnuća. Stoga, svetkovina Svih svetih ima i svoje ne samo obiteljsko, božićno zajedništvo i toplinu; nego i obiteljsku radost Kristova uskrsnuća, koje zahvaća naše pokojne članove obitelji i nas u nadi. Ni sama smrt ovu radost ne može poremetiti jer s Kristom se naš život mijenja, a ne oduzima“, nastavio je mons. Barišić dodajući kako je nebo odredište našeg poziva u život i za život.

Govoreći o svetosti naglasio je kako njezinu ljepotu pronalazimo u dubini i širini evanđeoskih blaženstava koja su putovi i znakovi neba na zemlji te stil kršćanskog življenja i radosna vijest spasenja. „Radost blaženstava ne dolazi izvana od bogatstva, stvari, novca, moći, karijere, užitka, uspjeha, nego po životu koji je vjeran Božjim obećanjima. Upravo ta ponašanja i odnosi prema Bogu i ljudima bila su prepoznatljiva u samom Isusovu životu. To je put slobode od navezanosti na stvari; put milosrđa i krotkosti, solidarnosti i mira. Blaženstva oslikavaju Isusov život i poziv su nama da ga nasljedujemo. Svatko od nas treba ljepotu i svjedočanstvo ljudske dobrote, i ljepote svetosti, da ne izgubimo dostojanstvo čovjeka, da ne narušimo sliku Božju u sebi, da ne relativiziramo svijet vrednota, smisao i usmjerenje života“, ustvrdio je Nadbiskup.

Kazao je i kako uz kanonizirane svece postoje mnogobrojni kršćani koji nisu službeno proglašeni svetima, ali su „nam svojim životom ostavili dubok trag ljudskosti i posvjedočili putokaz svetosti blaženstava“. „Među njima su oni, poznati i nepoznati, čije trude materijalne i duhovno blago vjere naslijedismo i po njihovu primjeru hodimo na istom putu ljubavi prema Bogu i bližnjima. Sveci nisu potrebni naše časti, ali mi smo potrebni primjera njihova života i zagovora. Oni nama pomažu u životnoj borbi, jer kako kaže Knjiga Otkrivenja i sami su prošli kroz mnoge nevolje. Njihova svetost, kao i naš hod svetosti, prije svega dar je Božje ljubavi. Na dostojanstvo i stvarnost naše svetosti po krštenju, podsjeća nas i sv. Ivan u današnjem čitanju. 'Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest (1 Iv 3, 2)'. Već sada smo djeca Božja i u toj ljepoti dostojanstva pozvani smo rasti do 'mjere uzrasta punine Kristove' (Ef 4, 13). Ni smrt nas na tom putu ne može zaustaviti i ne smije rastaviti od ljubavi Božje“, dodao je mons. Barišić.

„Mnoštvo svetih, među kojima su i naši pokojni, neka nas svojim primjerom i zagovorom prate i osnaže na našem hodočašću do punog zajedništva i radosti neba. A ti, Majko Marijo, kraljice svih svetih, majčinskom ljubavlju prati nas, svoje sinove i kćeri, braću i sestre tvoga Sina, te nam poslije ovoga hoda suznom dolinom, pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje, Boga i Spasitelja našega; da sa svima svetima i našim dragim pokojnima, za dar života i milost spasenja, možemo zahvalno u radosti klicati: 'Blagoslov i slava, i mudrost i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova'“, poželio je Nadbiskup zaključujući homiliju.

Nakon misnoga slavlja brojni vjernici, redovnice, bogoslovi, zbor pod vodstvom don Šime Marovića i svećenici, išli su za križem u procesiji do središnjega križa gdje je mons. Barišić izmolio blagoslovnu molitvu za sve vjerne mrtve. Zatim se Nadbiskup u zajedništvu s braćom svećenicima pomolio i ispred svećeničke grobnice.