„Majka Terezija, u čijem se životu očitovala Božja ljubav, željela je pokazati ovom svijetu da Bog voli svakoga čovjeka, na poseban način onoga tko je potreban Boga, a tko je potreban Boga više od bolesnih i nemoćnih, a tko su to bolesni i nemoćni, nego svi mi“, rekao je u uvodom dijelu homilije don Domagoj. „Bog mi je potreban, ne mogu sam, potreban mi je netko na koga ću se osloniti, u svojoj bolesti želim da mi Bog bude snaga, želim da mi Bog bude pomoć. Upravo to, činila je Majka Terezija iz Kolkate, ljudima je željela olakšati život, život koji nije lagan. Željela je biti smiješak ovom svijetu i nije gledala kako će učiniti velike stvari, već je činila male, svakodnevne stvari u kojima se očitovala ljubav Božja, promijenila je ovaj svijet, promijenila je čovjeka, pogled na bolesne!“

Ovaj svijet, nakon njene smrti nije bolji, ali ima mogućnost biti bolji. Iako ovaj svijet i dalje tone u zlu i grijehu, Majka Terezija pokazuje – možeš postati bolji, drugačiji, možeš biti dobar, jer u početku je sve bilo dobro. Čovjek na ovome svijetu ne može živjeti bez Boga, jer, ljudske mogućnosti su ograničene ali u Boga nema ograničenja, Bog je bezgraničan i upravo želi hoditi s nama u ovom svijetu i želi nas ozdraviti, želi biti naša pomoć, Bog želi dotaknuti naše srce. Dobro je moliti za zdravlje tijela ali nije samo to potrebno, osim tjelesnog, potrebni smo i duševnog ozdravljenja, jer, čovjek je duševno bolestan možda čak više nego tjelesno i potreban je Boga da ga ozdravi.“

„Ako si iznutra zdrav, onda si sretan čovjek, jer si ispunjen Bogom, Bog je dotaknuo tvoju nutrinu, ozdravio te, i ovim svijetom možeš ići drugačije, prihvaćaš što život donosi. Upravo Majka Terezija vidjela je Boga u tome, zato je činila velike stvari i zato su ljudi zahvaljujući njoj ozdravljali, a ono što je najvažnije – ozdravljali su duhovno, duševno, iznutra, i preko te nutarnje snage, neki su došli i do tjelesnog ozdravljenja, jer su osjetili Boga, jer je ona vidjela Boga u njima.“

„A što se danas događa? Je li mi danas vidimo Boga u drugima, je li i mi danas možemo reći – Bog prebiva u ovome čovjeku ili naravno – Boga ne vidimo, Boga nema na ovom svijetu, Bog je napustio ovaj svijet i ova pandemija nameće mišljenje – gdje je Bog u svemu tome? Nije nas Bog napustio i nikada nas neće napustiti, i u ovoj pandemiji Bog nam je bliže nego što je bio prije, jer smo potrebni Njega, potrebni smo Boga, ali jesmo li se približili Bogu, jesmo li tražili Boga i ne samo to – jesmo li makli čovjeka od sebe, jesmo li makli brata čovjeka od sebe? Distanca, strah od zaraze, otuđio je nas ljude i kada gledamo čovjeka koji se pretpostavlja da je zaražen bježimo od njega, a što je činila Majka Terezija…?“

„Zašto Boga ne vidimo u drugome, zašto se toliko bojimo, ovo vrijeme idealna je prilika da vidimo Boga u drugome! Nemojmo dopustiti da čovjek izgubi dostojanstvo, Bog želi ozdraviti naše tjelesne i duhovne oči, naše uši a napose naš jezik kojim trebamo slaviti Boga a ne vrijeđati. Evo nam primjer, Majka Terezija je sve troje iskoristila za slavu Božju, evo nam primjer da i mi budemo milosrdni, da budemo kao Majka Terezija, koja u svemu vidi Božju ljubav i nemojmo misliti da ćemo učiniti velike stvari, učinit ćemo ih ako činimo male svakodnevne stvari u ljubavi, jer potreban si Crkvi, čini djela milosrđa, djela ljubavi, i Bog će itekako prebivati u predivnom gradu u Pločama. Neka Majka Terezija blagoslovi i Ploče i cijelu ovu zlatnu dolinu i neka uvijek prebiva zagovor i pomoć Kraljice Neba i Zemlje“, zaključio je homiliju don Domagoj Jelača.

Uz njega misu je suslavio domaći župnik don Ante Bitunjac. Pjevanje je predvodio župni zbor kojim ravna Jasna Krilić. Misi, kao ni prošle godine, nije prethodila procesija s kipom sv. Terezije.

Nakon mise župnik Bitunjac uz zaziv Duha Svetoga napose je blagoslovio djecu i djelatnike škole, pojasnivši potom zašto djeca trebaju pohađati vjeronauk i u crkvi i u školi.