Trećeg dana devetnice sv. Dujmu, u subotu 30. travnja, euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici predvodio je kapelnik splitske prvostolnice maestro don Šime Marović uz koncelebraciju katedralnog župnika mons. Ante Mateljana. Izravni prijenos mise bio je na Laudato TV, YouTube kanalu Splitsko-makarske nadbiskupije i putem društvenih mreža.

„Evanđeoski odlomak koji smo upravo čuli sveti Ivan evanđelista donosi u svom Evanđelju između dva događaja: između Isusovog čudesnoga hranjenja pet tisuća ljudi i Isusove besjede u Kafarnaumu 'o kruhu života'. Nakon čudesnog umnažanja kruha zbilo se nešto neočekivano. Ljudi su odmah reagirali. 'Pa ovo je uistinu Prorok kojega očekujemo.' Kad su vidjeli čudo kako ih je Isus nahranio, htjeli su ga odmah zakraljiti. Takav im kralj treba. Kralj koji će ih besplatno hraniti. Ali Isus je prozreo što narod želi i odmah se povukao u goru, sam bez ikoga. Ni apostole nije htio imati uza se“, započeo je mons. Marović svoju propovijed u kojoj je govorio o ljudskim strahovima i Božjem ohrabrenju.

Nakon čudesnog hranjenja pet tisuća ljudi, Isus je otišao u goru a učenici su se spustili k moru. Sami, bez Isusa, ušli su u lađu da bi doplovili u Kafarnaum. Kad su isplovili, negdje na pola plovidbe do Kafarnauma, oko 5 kilometara, podiglo se more od silnoga vjetra. Isus je išao po moru prema lađi, a oni ga nisu prepoznali. „More je za Židove simbol Podzemlja, simbol smrti. Mnogo puta Sveto pismo more uspoređuje sa smrću. A Isus je onaj koji ima vlast nad morem, koji ima vlast nad smrću. Isus je onaj kome se pokoravaju prirodne sile. Hodati po moru označava pobjedu nad smrću i sotonom – nad Podzemljem. Dobro su to učenici u počecima kršćanstva razumjeli. To ih je tješilo u progonstvima. Isus je jači od svih mora – od svih muka, od svih progona i smrti. I u našoj muci, i u našoj pogibelji, kušnji spasonosno je uprijeti svoj pogled u Isusa iz Nazareta“, naglasio je propovjednik.

U nastavku je govorio o brojnim ljudskim strahovima, onima koji su korisni ali i onima koji uništavaju čovjekovu srž – čovjekovo biće. „Strah nastaje iz nemoći. Sv. Hilarije će napisati: 'Strah je drhtanje ljudske nemoći i bojazan da nam se ne dogodi nešto što ne želimo da se dogodi.' (Časoslov, II. svezak, str. 133.) Bojimo se svega. Što su sve korona, potresi i rat u Ukrajini učinili od nas? Izneredili smo se! Oduzeta nam je moć rasuđivanja. Više ne razmišljamo normalno kao ljudi. Bojimo se zaraze, bolnice, povećanja troškova života. Bojimo se budućnosti, bojimo se svega. Duboko se strah nastanio u nama. A kako i neće kad ga svakim danom hranimo lošim vijestima, beskorisnim pričama i analizama. A kad strah hranimo onda se on povećava i još više nas blokira u našim odnosima i djelovanjima. Strah uništava naš imunitet. Strah je tu i rađa tjeskobom i depresijom. On se ruga čovjeku, jer je s njim zagospodario. Ovu i prošlu godinu možemo nazvati 'godinama straha'. I on nas uništava i ne dopušta nam živjeti u Božjoj slobodi“, upozorio je kapelnik splitske prvostolnice.

Kad izgubimo povjerenje u čovjeka, u službene institucije, kada izgubimo povjerenje u dobrog nebeskog Oca pojavljuje se strah. U tom svjetlu potaknuo je vjernike da hrane svoje vjeru i strah će umrijeti od gladi. Vjera se hrani Isusovom riječju, njegovim tijelom i krvlju. Isus je rekao da se ne treba bojati „onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga, koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.“ (Mt 10, 28) „Zloga se treba bojati. Zli djeluje preko ljudi. Sotoni su neki ljudi, koje je on izabrao, sredstvo kako će druge zavesti, ustrašiti, zagospodariti, učiniti ih ovisnima i neslobodnima i na koncu ih uništiti. Sotoni strah se mili! Drag mu je! On mu je saveznik u odvraćanju duša od Boga. Zato se i Zli rado služi strahom kako bi zarazio ljudska srca. A kad se vjerničko srce zarazi strahom, onda se s njim može lako upravljati. Može se lako manipulirati. Zato današnji moćnici smišljeno igraju igru sa korištenjem straha među ljudima“, naglasio je mons. Marović dodavši da u ovom metežu natopljenom strahom dušu treba sačuvati. „A kako? Povjerenjem u Boga, povjerenjem u čovjeka, a nadasve povjerenjem u Isusovu riječ. On jedini može odagnati strah iz našega bića. Njegova prisutnost tjera strah: 'Ja sam. Ne bojte se!' Zato nam je njegova blizina garancija slobode. Onaj tko je s Isusom oslobođen je straha. Ti koji patiš, koji si ranjen u duši – ne boj se! Ti koji si izgubio volju za životom – ne boj se! Ti koji si u iskušenju, u teškim kušnjama, u životnoj krizi, u brizi za budućnost – ne boj se!“

Budući da danas slavimo sv. Venancija, mučenika naglasio je da se ni on poput sv. Dujma nije povlačio niti sakrivao. Nije se bojao. „Čime su sv. Venancije, sv. Dujam i ostali solinski mučenici hranili svoju vjeru? Nije teško zaključiti. Molitva, liturgija, sakramenti a osobito Euharistija bili su temeljna hrana njihova vjerskoga života. S Euharistijom su rasli i jačali iz dana u dan. Ona im je otvarala unutarnji put duše koji vodi k Ocu. Euharistija im je snažila i jačala duh. Dala im je moć razlučivanja što je dobro a što zlo. Ta nebeska hrana u srce im je utisnula pravu istinsku sliku milosrdnog Isusa. I ta slika će ih voditi i pratiti sve do stratišta. Eto nam puta kojega trebamo slijediti. Doista Euharistija umiruje ljudsko srce i u njemu spaljuje uznemirenost“, zaključio je kapelnik prvostolnice Marović.

Na kraju mise, za vrijeme koje je pjevao Mješoviti zbor Gospe Fatimske – Škrape pod vodstvom s. Pavle a uz orguljašku pratnju mo don Ivana Urlića, otpjevane su pohvale u čast sv. Dujma. Nakon euharistijskog slavlja koncert na gitari upriličio je Petar Čulić. Četvrtoga dana devetnice, 1. svibnja, misno slavlje predvodi don Tomislav Ćubelić, a pjevaju Pučki pivači iz Srinjina. Nakon mise koncert na orguljama izvest će prof. Eberhard Lauer iz Hamburga.