Svečanim otvorenjem izložbe »Sakralna tematika Joze Kljakovića-Uskrs« te predstavljanjem šestoga naslova u nizu Biblioteke »Jozo Kljaković« u solinskoj je Galeriji »Zvonimir« još jednom odana počast solinskomu velikanu, umjetniku, slikaru i piscu Jozi Kljakoviću. Novim naslovom i priređenom izložbom obilježeno je i deset godina od pokretanja biblioteke kojoj je prvotni cilj revitalizacija njegova lika i djela.

Godine 2012. Javna je ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin u suradnji s prof. dr. sc. don Josipom Dukićem u namjeri objavljivanja niza knjiga s tekstovima Joze Kljakovića pokrenula istoimenu Biblioteku u sklopu nakladničke djelatnosti Ustanove.

Iako su brojni tekstovi o Kljakoviću svoje mjesto nalazili na stranicama mjesečnika Solinska kronika, koji bilježi povijest solinske svakodnevice od 1994., kao i znanstvenoga časopisa za solinske teme »Tusculum«, prvotni je cilj same biblioteke svakako bila revitalizacija lika i djela Joze Kljakovića u rodnomu Solinu, a upravo preko njegovih dosad ili neobjavljenih ili objavljenih, ali javnosti gotovo u potpunosti nepoznatih tekstova.

Zvonimirova djelatnost od samih je početaka bila usmjerena prema Kljakoviću kao jednomu od istinskih solinskih velikana. Tako je upravo u Galeriji »Zvonimir« još 1996. održana prva izložba Kljakovićevih djela u samostalnoj Hrvatskoj te je uz kontinuirana gostovanja njegovih slika na tematskim izložbama u Solinu i o Solinu Kljaković upravo 2012. izložbom njegovih nepoznatih i novopronađenih djela u Solinu dobio »novi život«.

»Libar moga života« objavljena 2012. prva je knjiga iz Biblioteke Jozo Kljaković nakon koje slijede »Dalmatinske teme« objavljena godine 2013., »Čovjek bez maske« iz godine 2014., četvrta knjiga u nizu nosi naslov »Političke teme i tekstovi«, a peta objavljena 2018. »Perturbatori javnoga poretka«.

Najnoviji, ovogodišnji prilog biblioteci Kljaković nosi naslov »Jozo Kljaković u tekstovima drugih autora 1«, a priredili su je prof. dr. sc. don Josip Dukić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu i Mario Matijević iz Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin.

Za razliku od prethodnih knjiga, u ovoj su skupljeni tekstovi drugih autora koji govore o životu i radu Joze Kljakovića. Riječ je o devetnaest članaka poznatih osoba, koje su na razne načine bile s njim povezane. To su: Josip Bašić, Antun Bonifačić, Pavao Butorac, Stjepan Gaži, Stjepan Lacković, Ivan Lendić, Ivan Meštrović, Franjo Nevistić, Vjekoslav Paver, Bogdan Radica, Ivo Šrepel i Viktor Vida.

Tekstovi pisca Kljakovića snažno su određeni kršćanskim egzistencijalizmom i personalizmom, filozofskim usmjerenjima i tokovima tipičnima za postratno europsko humanističko društvo. Kljaković se doista svojom političkom filozofijom na tragu kršćanskih egzistencijalista građanskomu individualističkomu društvu te totalitarnim kolektivističkim društvima (fašizmu, nacizmu i komunizmu) suprotstavlja personalističkim, komunitarnim i pluralističkm društvom. Društvom koje je duboko nadahnuto kršćanskim poimanjem osobe, zajedništva i solidarnosti.

U konačnici govoreći desetogodišnja nakladnička djelatnost biblioteke Jozo Kljaković u punom je smislu prikazala slikara, scenografa, pisaca Kljakovića koji je za čitava života bio i ostao u umjetničkom, leksičkom, filozofsko-teološkom i političkom smislu uvjereni i nepokolebljivi humanist.

Izložba pak »Sakralna tematika Joze Kljakovića-Uskrs« rezultat je dugogodišnje suradnje solinskoga »Zvonimira« i Memorijalne zbirke Jozo Kljaković iz Zagreba, a za njezino priređivanje su zaslužni Lidija Fištrek, voditeljica Zbirke i Mario Matijević iz Solinskoga »Zvonimira«.

Sedam Kljakovićevih crteža iz fundusa zagrebačke Memorijalne zbirke najizvrsniji su primjer umjetnikova stvaralaštva duboko obilježenoga i prožetoga sakralnom tematikom, a sama realizacija izložbe u vazmenomu vremenu dodatni je izraz simboličnoga govora Kljakovićeva stvaralaštva. Crteži koji uprizoruju scene iz Kristova javnoga djelovanja, od propovijedanja i Posljednje večere, preko Razapinjanja, Skidanja s križa, Mrtvoga Krista na odru do dvaju crteža Kristova uskrsnuća na najizvrsniji su način u slikarevu rodnomu Solinu »progovorili« o pečatu kršćanskoga Uskrsa u temeljima lokalne i nacionalne kulture.

Čitavi je projekt, kako su naglasili organizatori prvotno osmišljen u većem i širem opsegu te je trebao uključivati i koncert Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO. Točnije solinska je manifestacija trebala ugostiti koncert s premijernim izvođenjem LADO-voga nosača zvuka »Veliko je sad veselje«, s hrvatskim tradicionalnim uskrsnim napjevima upravo u crkvi svetoga Martina u Vranjicu, pod freskama koje je oslikao Jozo Kljaković. Štoviše održavanje ovoga koncerta u vranjičkoj crkvi trebalo je biti dodatni poticaj u prijeko potrebnoj zaštiti i restauraciji rapidno propadajućih Kljakovićevih freski. Nažalost zbog specifičnih društveno-političkih okolnosti jedinstveni koncert je otkazan, a gostovanje čitavoga projekta u rimskomu Zavodu svetoga Jeronima, u kojemu je Jozo Kljaković boravio i stvarao veliki dio svoga života, odgođeno je za stabilnija društveno-politička vremena.