Mjesno bratstvo OFS-a „Gospa od Pojišna“, Split – Pojišan (Meri Piteša, OFS, ministra; fra Josip Milatović, OFMCap, duhovni asistent; Nada Roić, OFS, tajnica) organiziralo je i ove godine, u prigodi blagdana sv. Leopolda Bogdana Mandića, 10. svibnja 2022. tradicionalno hodočašće k svojemu zaštitniku Splitsko-dubrovačkoga područnog bratstva OFS-a u Splitu na Pojišanu.

Sudjelovalo je pet (5) Mjesnih bratstava OFS-a grada Splita: MB OFS-a „Sv. Frano“, Split – Obala (Dina Vrcan, OFS, ministra); MB OFS-a „Gospa od zdravlja“, Split – Dobri (Maša Jeličić, OFS, ministra); MB OFS-a „Gospa od Pojišana“, Split – Pojišan (Meri Piteša, OFS, ministra); MB OFS-a „Sveta Obitelj“, Split – Sukoišan (Anka Kovačić, OFS, ministra); MB OFS-a „Blagovijest“, Split –Trstenik (Mira Maslov, OFS, ministra).

Sudjelovali su i područni duhovni asistenti: fra Stipe Nimac, OFM, područni duhovni asistent i predsjednik Konferencije područnih duhovnih asistenata; fra Damjan Glavaš, OFMConv, područni duhovni asistent i fra Josip Vrdoljak, TOR, područni duhovni asistent, dok je fra Josip Milatović, OFMCap, područni duhovni asistent bio odsutan zbog priprema za red prezbiterata,

Misu je predslavio i propovijedao fra Žarko Lučić, OFMCap, gvardijan Franjevačkoga smostana „Gospe od Pojišana“. Prvo čitanje i otpjevni psalam pročitala je Anamarija Durdov, OFS, MB „Gospa od Pojišana“, a Evanđelje je navijestio gvardijan fra Žarko.

Ministrantsku službu vršili su članovi Frame „Gospa od Pojišana“.

Foto: Snježana Burica Glibota

Na početku mise hodočasnike je pozdravio domaćin, gvardijan fra Žarko. Pohvalio je inicijativu, koja je već postala i tradicija, hodočašćenja pet bratstava OFS-a grada Splita sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću. Nije dobro da se pojedina mjesna bratstva OFS-a zatvore samo u sebe nego se trebaju otvoriti jedni drugima. Jedni od drugih možemo mnogo učiti i naučiti te dijeliti dobra koja su nam darovana. Dijalog je drugo ime za ljubav. U tome imamo i svjedoka Božje ljubavi i milosrđa, a to je Sveti Leopold Bogdan Mandić, zaštitnik Splitsko-dubrovačkog područnog bratstva OFS-a. On je svetac „ekumenskog dijaloga“. Isto tako, pripadamo istoj Franjevačkoj obitelji. Osjećajte se kao doma, ovdje u svetištu Gospe od Pojišana, na mjestu gdje se također posebno štuje sv. Leopold Bogdan Mandić... Dobro došli!

Poslije navještaja evanđelja (Iv 16, 12-15) trajno zavjetovani članovi OFS-a učinili su „Obnovu evanđeoskoga života/zavjetovanja“. (Obrednik OFS-a, br. 49. i 50.)

Gvardijan fra Žarko u propovijedi je naglasio dvije temeljne označnice pastoralnoga djelovanja sv. Leopolda Bogdana Mandića. Prva označnica: istaknuo se osobito kao ispovjednik i duhovni savjetnik; Druga označnica: osobito se zauzimao za sjedinjenje pravoslavnih crkava s Katoličkom crkvom. Ekumenskim dijalogom zdušno je radio na građenju mostova među ljudima i narodima.

Svjetovne Franjevke i svjetovni Franjevci grada Splita, možete doista biti ponosni na svetoga Leopolda Bogdana Mandića, svoga zaštitnika. Nastojte poput njega, u našem vremenu i za ljude našega vremena, u gradu Splitu svjedočiti vjernost Bogu i vjernost čovjeku i tako ostvarivati svoje ljudsko, krščansko i franjevačko poslanje – zaključio je fra Žarko.

„Molitvu vjernika“ s pet molitvenih zaziva čitale su pet predstavnica u ime pet bratstava OFS-a grada Splita, po jedna predstavnica pojedinoga mjesnog bratstva OFS-a (Dina Vrcan, OFS, ministra; Lukrecija Bojanić, OFS, povjerenica za formaciju; Meri Piteša, OFS, ministra; Anka Kovačić, OFS, ministra i Marija Dabić, OFS, zamjenica ministre).

Poslije „Popričesne molitve“ područni duhovni asistent fra Stipe najavio je dva važna događaja koja stavljaju OFS u stanje pripravnosti, jedan na područnoj, a drugi na nacionalnoj razini. Na područnoj razini: VIII. Izborni područni kapitul Splitsko-dubrovačkoga područnog bratstva OFS-a „Sv. Leopold Bogdan Mandić“ održat će se u subotu, 18. lipnja 2022., u svojoj središnjici, u Franjevačkom samostanu Gospe od Zdravlja, u Splitu na Dobrome; Na nacionalnoj razini: III. Nacionalni kongres OFS-a i Frame održat će se 24. i 25. rujna 2022. u Kući susreta Tabor u Samoboru. Tema kongresa je: „Produbljivanje i življenje Franjevačkoga identiteta OFS-a i Frame“.

Fra Stipe je najavio i jedan predložak. Organizirano sudjelovanje svake godine, da to postane tradicija, pet bratstava OFS-a grada Splita u procesiji i misi na svetkovinu sv. Duje (7. svibnja 2023.), zaštitnika Splitsko-makarske nadbiskupije, grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije. To će u budućnosti postati tradicija. Za tu prigodu planiramo načiniti šalove i majice s TAU i drugim franjevačkim oznakama. Isto tako, u planu je načiniti i zastavu OFS-a grada Splita. Na uočnicu svetkovine sv. Duje, 6. svibnja 2023. također planiramo pripremiti „Pokorničko bogoslužje“ s pojedinačnom ispovijedi da svetkovinu sv. Duje (procesiju i misu) dočekamo pomireni s Bogom i s ljudima. „Pokorničko bogoslužje“ pripremilo bi svake godine drugo mjesno bratstvo OFS-a grada Splita u svojoj matičnoj crkvi…

Na kraju slavlja mise domaćin, ministra Meri Piteša je, u ime Vijeća OFS-a „Gospa od Pojišana“ i svoje osobno ime, zahvalila organizatorima hodočašća, članovima pet bratstava OFS-a grada Splita, područnim duhovnih asistentima i članovima Frame s Pojišana koji su ministrali. Posebno je zahvalila gvardijanu fra Žarku za predslavljenje mise i za nadahnutu propovijed te gospodinu Nikši Lendiću, zborovođi koji je na orguljama animirao pjevanje.

Potom je ministra Meri zahvalila Bogu, Gospi od Pojišana i sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću te napamet izrecitirala poznatu pjesmu „Zdravo Marijo“, tekst iz Poljičke Republike (Srinjine), prenošen „s kolina na kolino“ u obitelji majke (pok. Lovrenka, rođ. Bečić, udata Ćaće) ministre Meri Piteša.

Poslije slavlja bio je Agape koje su pripremili članovi OFS-a „Gospe od Pojišana“, Split – Pojišan.

_______________________________________________

Sv. Leopold Bogdan Mandić (1866.-1942.), zaštitnik je Splitsko-dubrovačkog područnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS) sa sjedištem u Splitu. Donosimo „Četiri vrline iz ispovjedaonice sv. Leopolda Bogdana Mandića“, propovijed koju je objavio prof. dr. sc. fra Ivan Šarčević, OFM, franjevac Franjevačke provincije Bosne Srebrene (Sarajevo) jedan od vodećih pastoralnih teologa i katehetičara na hrvatskom govornom području. Ove „vrline“ u našem vremenu i za ljude našega vremena, poglavito za svjetovne franjevke i svjetovne franjevce grada Splita mogu biti dobro i korisno sredstvo za zdravu religioznost i produbljenje vlastitoga franjevačkog identiteta, poziva i poslanja u našem gradu Splitu.

Leopoldove vrline iz ispovjedaonice

Prva vrlina ispovjedaonice, Leopoldova i svevremena vrlina je darivanje, žrtvovanje ako hoćemo, iako se pravi život ne razumijeva kao žrtvovanje nego darivanje. Smatramo i govorimo da su dobri oni ljudi koji su nesebični, koji darivaju, koji se darivaju. A najbolji među nama su oni koji darivaju ono što nemaju. Najuzvišenije je darivati ono što se nema ili čega se nema u izobilju. A to je osim života najprije vrijeme. Ispovijedanjem Leopold je darivao vrijeme za drugoga. Svi smo zahvalni onima koji nam poklanjaju svoje vrijeme, koji ne bježe od nas, koji se susreću s nama, koji nam odgovaraju na naše potrebe. Ovo je danas posebno važno, jer se svi žalimo da smo u nedostatku vremena, a ustvari u nedostatku smo darivanja sebe svojim bližnjima i ljudima. Leopold je bio nasljedovatelj svoga Učitelja Isusa, svjedok Boga koji je imao vremena za ljude.

Na darivanje vremena nadovezuju se druge Leopoldove vrline iz ispovjedaonice: slušanje, priznanje grešnosti, milosrđe i povjerenje. Slušati druge, osobito slušati druge u njihovoj nevolji, čuti i razumjeti drugoga i kada je on zamršen, složen, grešan, dosadan, lažljiv, prepoznati ga u njegovoj potrebi, u njegovom maskiranju i uljepšavanju, ali biti kadar popravljati se pred veličinom onoga tko se ispovijeda, povjerava, odlika je velikih. Leopold je danima i godinama slušao ljude, bio pozoran na njih, pomagao im, savjetovao, opominjao, bio samilostan, prije svega slušao, ali i sam se mijenjao kroz slušanje. Bio je svjedok Boga koji čuje čovjeka i blago razgovara s njime.

Kroz slušanje, kao u svakom pozornom razgovoru, a posebno u ispovijedi i molitvi pred Bogom – ispovijed je najuzvišenija molitva – dolazi se do priznanja svoje grešnosti, malenosti, slabosti, krhkosti, do priznanja da nam je potreban netko viši i veći, drukčiji i bolji, jer nismo sebi dostatni. Leopold je sam bio vjernik ponizna priznanja svoje bijede, čovjek kojega je resila sposobnost kajanja. Pomagao je drugima da i sami priznaju da su slabi i grešni. Danas i uvijek nasušna je potreba priznati svoje grijehe; biti sposoban pokajati se, pojedinačno i kao obitelj i kao zajednica, i kao župna zajednica i kao Crkva i narod. I učiniti pokoru, zadovoljštinu, uspostaviti pravdu žrtvama i unesrećenima. U vrijeme bezgrešnih i nevinih, Leoplold je bio svjedok Boga koji se ne sablažnjava niti kažnjava nego uslišava ljudsko priznanje grešnosti i sposobnost kajanja.

Leopoldova sljedeće vrlina ispovjedaonice je milosrđe, ne njegovo nego Božje milosrđe. To je ona osobina koja pokreće sve. Za nju Isus kaže u Lukinu evanđelju da je najveća oznaka Božjega, Očeva savršenstva koju trebamo nasljedovati. (Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.) Onaj tko je osjetio Božje milosrđe u ponoru svoje grešne tame, ne može ne biti milosrdan. Leopoldu su dolazili ljudi na ispovijed jer je pozorno slušao jer je bio božanski milosrdan, jer su ljudi osjetili da preko njega Bog oprašta neoprostivo što i jest temeljna oznaka Božjeg  milosrđa a time i sakramenta ispovijedi. Leopold je svjedočio ljudima Boga koji oprašta ono što ne bismo nikada drugima a ni sebi oprostili, Boga neizmjernoga milosrđa.

I još jedna važna vrlina ispovjedaonice jest povjerenje u ljude, vjera u čovjeka. Ona dolazi iz Leopoldova izravnog iskustva Božjega praštanja. I Leopold se mijenjao uz one koje je ispovijedao, jer je među njima prepoznavao svjedoke Božje bezgranične dobrote. I u njima je prepoznao da Bog neizmjerno vjeruje ljudima, da i onaj koji je pao na najnižu točku grešnosti, u ponor neljudskosti, da i onaj koji se našao u marku zla, ovisnosti, nasilja, zločina, krađe, kocke, laži, pretvaranja, prijevara, spletki, nevjerstva, ubojstva, da, i najgori se mogu promijeniti, obratiti. Zato Leopoldu nije dodijalo ispovijedati, zato je primao i one «dosadne» koji su mu dodijavali stalnim ispovijedanjem, i one koji su se umorili od rada na sebi, i one polovične, baš jer su dolazili i oni najokorjeliji, od mafijaša do opakih duhovnika, onih iskvarenih u svetinji, svećenika i biskupa, koji su se popravljali. Velika je vrlina i tako potrebna svima da ne posumnjamo u ljude, da ne izgubimo povjerenje u sebe, u ljude uopće, kako god skrenuli s puta, kako god bili zasićeni radom na sebi. Leopold je bio svjedok Boga koji je vjerovao u ljude, u Božje dobro u čovjeku.

Sveti Leopold Bogdan Mandić, zaključimo, bio je svetac ispovjednih vrlina: pažljiva slušanja, istinoljubiva razgovaranja, priznanja grešnosti i sposobnosti kajanja, svjedok Božjega milosrđa i neizmjernoga povjerenja u čovjeka. Naziva ga se i «ljudima prijatelj» jer je, ne samo katolicima nego svim kršćanima, posebno pravoslavnima, htio biti brat. Odrastao je s pravoslavnima. Čitava života, i daleko od zavičaja, u uskoj ispovjedaonici, duhovno je sabirao sav Božji svijet i radio je na jedinstvu kršćana. Smatrao je da se bez ljubavi kršćana ne može u religijski i svjetonazorski pluralnom svijetu svjedočiti Božju ljubav u Isusa. Ne može se biti ratoboran i isključiv, i biti čovjek i kršćanin. Bez jedinstva kršćana vjera je puko varanje i sebe i drugih. Leopold, taj krštenjem Bogdan, Bogom dani brat svjedoči i u naše vrijeme Boga Oca svih ljudi.

https://polis.ba/vrline-iz-ispovjedaonice-sveti-leopold-bogdan-mandic/ (12. 5. 2022.)