U franjevačkom samostanu UBDM  i svetištu sv. Ante Padovanskog u Trogiru proslavljen je 4. listopada blagdan sv. Franje Asiškog. Svečano misno slavlje predvodio je o. Veseljko Begić - dominikanac, uz koncelebraciju gvardijana fra Petra Perkovića i župnika fra Ive Sadrića te pratnju župnog zbora. Prije početka misnog slavlja navedeni su otpjevali pjesmu sv. Franje. Sv. misi nazočili su brojnih štovatelji sv. Franje iz župe sv. Jakova i Trogirskog dekanata. Ova tradicija se prakticira preko tridesetak godina da na blagdane sv. Franje i sv. Dominika upravljanje samostanima i predvođenje misnog slavlja preuzmu braća Dominikaci, odnosno Franjevci. Župnik fra Ivo Sadrić bit će domaćin proslave 800. obljetnice dolaska sv. Franje u Trogir i Hrvatsku 8. listopada 2012. godine.

U propovijedi o. Veseljko Begić je napomenuo da je 'ocu Franji' krsno ime bilo Ivan i da je bio jedinac u obitelji. Otac mu je bio trgovac i prodavao sukno te imao mnoge trgovine u Francuskoj i dao mu je ime Francesko - Franjo i to ime je ostalo u crkvi po tradiciji do današnjih dana. U svojoj mladosti Franjo nije bio neki vjernik. Kao mladić dobrovoljno je išao u rat u kojem je ostao godinu dana dok nije bio ranjen, kada se vratio kući na majčinu njegu i tada je počeo malo više razmišljati o vjeri i molitvi  te počeo odlaziti na molitvu u obližnju derutnu kapelicu i jednom čuo glas s križa 'Franjo vidiš kako mi propada crkva'. Franjo je skupio novce i dao popraviti kapelicu ne razmišljajući da Krist traži od njega nešto više. Franjo je počeo tada intenzivnije moliti, jer to je razgovor duše s Bogom. Poslije toga je postao velik u svojoj poniznosti  i shvativši da smo prolazni na ovom svijetu te da od bogatstva nema ništa i da je najvažnije služiti Bogu i poslije doći u njegovo kraljevstvo. Kad se sv. Franjo ponizio, tada je Krist ušao u njega i počeo vladati njim, tako da je Franjo bio samo medij preko kojeg je Krist govorio. Tako su mnogi znanstvenici i učenjaci zaista mali i ponizni jer ono što su prenijeli na ovu zemlju nije njihovo nego Božje, a oni su bili samo izvrstan medij - 'protočna cijev' preko kojih je djelovao  Duh Sveti. Kad je Franjo počeo propovijedati, on je  samo fizički govorio ono što ga je nadahnjivao Duh Sveti. Živio je po evanđelju pa je bio izvrstan vodič kroz kojeg je protjecao Duh Sveti. Franjo je znao moliti, činiti pokoru i postiti, zbog toga je 'veliki', onda je poticao na to druge koji su ga slijedili. Kao vjernici, moramo znati: što će nam da imamo cijeli svijet, ako izgubimo dušu. To je shvatio sv. Franjo i odrekao se očevog bogatstva te počeo živjeti siromaštvo, a bogatstvo u Bogu. Sv. Franjo je osnovao svoj red kao i sv. Dominik koji predstavljaju stupove Petrove crkve. On je dobio na rukama stigme, s čijom čistoćom je došao u nebo Kristu. - Preporučimo sebe i svoje obitelji  sv. Franji da uvijek mislimo na onaj zadnji čas kad moramo podnijeti Bogu račun, zaključio je o. Veseljko.

Pri kraju misnog slavlja gvardijan fra Petar Perković je zahvalio bratu Veseljku na poticajnim riječima, kao i župniku te braći svećenicima koji su predvodili trodnevnicu i svima onima koji su na bilo koji način uzveličali ovaj blagdan.