Svetkovina sv. Franje u Trogiru

U franjevačkom samostanu sv. Ante na Dridu, u župi sv. Jakova apostola u Trogiru, 4. listopada svečano je proslavljena svetkovina sv. Franje - osnivača franjevačkog reda. Ovom blagdanu prethodila je trodnevna duhovna priprava koju je predvodio tajnik franjevačke provincije sv. Jeronima fra  Tomislav Šanko. Svečano misno slavlje predvodio je dominikanac fr. Luka Prcela uz koncelebraciju fra Šimuna Škibole - gvardijana samostana na Dridu, don Pavla Piplice - trogirskog dekana, fra Nediljka Jerkana - župnika slavljeničke župe, don Stipana Bodrožića - župnika župe Gospe od anđela i fra Tomislava Šanka - tajnika provincije, uz pratnju župnog zbora kojim ravna maestro Vinko Buble. Misnom slavlju nazočio je veliki broj vjernika iz župe i dekanata, medu kojima su bi predstavnici svjetovne vlasti - dogradonačelnici Radovan Slade Šilović i Filip Anđelić.




Na početku misnog slavlja svećenici sa predvoditeljom su napravili malu procesiju i poklonili se sv. Franji, potom je  gvardijan fra Šimun Škibola kao domaćin pozdravio braću svećenike i sve nazočne te naglasio kako je tradicija od davnina da franjevci i dominikanci na blagdan osnivača svojih redova izmjenjuju predvoditelje misnih slavlja, istaknuvši pritom da zapamtimo jednu stvar: "Franjo idi popraviti crkvu koja se ruši!"
U propovijedi  o. Luka  Prcela je promišljao o životopisu sv. Franje te napomenuo da nas oci Franjo i Dominik uče već 800 godina zakonu Gospodnjem. Ono što oni navještaju kroz svoje nasljednike nije prošlost, sadašnjost nego i budućnost. Da je djelo Franje i Dominika ljudsko, ono bi davno propalo, ono je Božje koje je u njihovim sljedbenicima i zbog toga su oni tu da ga prenose dalje, odnosno da navještaju živoga Boga. Svaki čovjek ima svoju neponovljivost jer je svakome Bog udahnuo drukčiju dušu, tako je sv. Franjo unikat i neponovljiv. Franjo nije bio teolog ni svećenik - bio je pjesnik koji je malo toga napisao, ali njegova duša je bila pjesnička duša koja moli Bogu. Njegov način propovijedanja bio je takav    da je on ponavljao doslovno riječi Isusa Krista, nije ih tumačio nego se u njih uživljavao. Franjo je dobio Kristove rane jer je živio Isusa Krista. Krist je bio zapravo njegov život. On je bio radikalan i vođa. - Možda je važno i to da znamo: Čovjek je željen i ako se u svom životu potpuno predamo kao sv. Franjo, tek tada možemo biti cijeli, zaključio je fr. Luka.
Pred kraj misnog slavlja gvardijan fra Šimun Škibola i tajnik provincije Tomislav Šanko obavili su obred preminuća sv. Franje,a vjerni puk je tada molio pet očenaša, zdravo marija i slava ocu na čast pet rana sv. Franje.