Svetkovina Tijelova u splitskoj katedrali

"Ovaj nas događaj vraća u dvoranu Posljednje večere, na temelje i izvor ljubavi koju redovito slavimo na našim nedjeljnim okupljanjima. Postanimo svjesni ovog neizmjernog dara Božje ljubavi koji nam je tako blizu i budimo duboko zahvalni Gospodinu", kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći na svetkovinu Tijelova u četvrtak 19. lipnja euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma, gdje je cijeloga dana bilo klanjanje velikom euharistijskom otajstvu. U koncelebraciji je bilo šest svećenika predvođenih prepozitom Metropolitanskog kaptola u Splitu mons. Nediljkom Antom Ančićem i generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslavom Vidovićem, a slavlje je svojom pjesmom uzveličao Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma pod ravnanjem mo. Šime Marovića.





U homiliji nadbiskup je govorio o veličini dara euharistije. "Logika dara pretpostavlja zahvalnost. Zato je prvi odgovor kršćanske zajednice koja je primila neizmjerni božanski dar, euharistiju, bio hvala. No kad god se zahvaljujemo, prisjećamo se zašto i kome smo zahvalni", kazao je nadbiskup osvrćući se na čitanje u kojem Mojsije podsjeća narod na sve darove koje su primili od Gospodina, posebno na manu koja ih je izvela iz pustinje, i nastavlja: "Da nije bilo kruha, hrane, fizički život bi prestao i narod bi ostao u pustinji. Ova hrana simbol je jedne druge hrane i jedne druge pustinje. Pustinje u kojoj smo i mi danas i koja se neprestano širi, pustinja ovog mentaliteta, narušenih vrijednosti i odnosa", istaknuo je nadbiskup i pojasnio kako nije toliko opasna pustinja nedostatka materijalnog već je opasnija pustinja koja se nalazi u nama, u kojoj ne pomaže hrana ni piće, a u kojoj osjećamo žeđ za dobrotom i glad za ljubavlju, solidarnošću, uvažavanjem i pravednošću. "Ne živi čovjek samo o kruhu, potrebno mu je i nešto drugo da bi mogao živjeti i ostvariti svoj život. Gospodin nam daje tu drugu hranu i lijek koji ima snagu pretvoriti našu pustinju u život. Čovjek živi i od Riječi, a Krist je Riječ koja je utjelovila, postala krv i meso. On je nova hrana koja je sposobna zahvatiti i onu materijalnu hranu i unijeti nove odnose", naglasio je nadbiskup i ukazao na to da duša, kao i tijelo, treba hranu da bi mogla živjeti. Podsjetio je da su se Židovi prepirali o tom skrivenom otajstvu Tijela i Krvi Kristove, no kako u tome nije velika opasnost. Veća opasnost je da svetu pričest počnemo primati bez divljenja i čuđenja, da nam pređe u naviku i postane nešto svakodnevno, rutina kojoj pristupamo ne razmišljajući. "Moramo imati na umu i u srcu da zaista nismo dostojni dara koji smo primili i moramo svakom prilikom biti zahvalni Gospodinu na tome. Neka nas svojim Tijelom i Krvlju Krist izvede iz naših životnih pustinja", zaključio je nadbiskup.


Na kraju bogoslužja uslijedio je svečani ophod po peripteru katedrale, a potom je nadbiskup Barišić s Presvetim oltarskim sakramentom blagoslovio nazočne vjernike, grad i nadbiskupiju.