Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u svetištu Gospe od Pojišana u Splitu, u četvrtak 15. kolovoza, na svetkovinu Velike Gospe. U suslavlju je bilo petnaestak svećenika predvođenih provincijalnim ministrom Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jurom Šarčevićem, dekanom Katedralnog dekanata don Tomislavom Ćubelićem i župnikom župe Gospe od Pojišana fra Žarkom Lučićem.

Proslava je počela svečanom procesijom s Gospinom slikom, u kojoj su tisuće vjernika hodočastili između dvije crkve posvećene Uznesenju Blažene Djevice Marije, od splitske prvostolnice sv. Dujma do crkve Gospe od Pojišana. Procesiju, koju su pratili zvuci s brodova u splitskoj luci te velika zvona splitske prvostolnice, a u kojoj su sudjelovali mladi u narodnim nošnjama, pripadnici Hrvatske ratne mornarice, redovnice i vjernički puk, duhovnim poticajima animirao je don Ante Mateljan.

„'Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina', kliče nadahnuta Elizabeta otvarajući Mariji vrata svoga doma. U svojoj radosti ističe ono bitno, najvažnije za Marijin život: milost dara vjere. Svjesna vlastite neznatnosti i milosnog Božjeg dara, Marija hvali i veliča Gospodina. Ona je sva Kristova. Milost vjere otvara je Bogu i vodi do bližnjih. U Mariji i po Mariji vidimo Gospodinov put prema nama i naš hod prema Bogu. Slaveći danas Uznesenje Blažene Djevice Marije, slavimo Gospodina koji je pogledao na neznatnost službenice svoje i nama po njoj dao začetnika spasenja ljudskog roda – Isusa Krista“, rekao je mons. Barišić u uvodnom dijelu homilije.

Naglasio je kako je Uznesenje Blažene Djevice Marije zajednički zagrljaj Majke i Sina. „Majka Marija ostaje trajno povezana sa svojim Sinom - uskrslim Gospodinom, ne samo u zemaljskoj dimenziji, već i u nebeskoj punini života“, istaknuo je.

Tumačeći važnost Marijina uznesenja, nadbiskup je objasnio kako nam je ono putokaz nade i utjehe. „Nismo stvoreni za grob. Otac Nebeski nije dopustio truljenje u grobu one koja je iz svoga krila rodila Utjelovljenog Sina. Na putu našega zemaljskog hoda prema nebeskoj punini, susrećemo svakodnevno tolike poteškoće, dvojbe i nejasnoće, kao i zmaja koji je simbol zla o kojem nam govori Knjiga Otkrivenja. Zlo se suprotstavlja djetetu i ženi – Božjem planu spasenja, ali uza svu tu dramatičnost života, budućnost je na strani Djeteta i Žene: Krista i Marije“, naglasio je mons. Barišić.

Pojasnio je i kako smo kao Marijina duhovna djeca pozvani na autentični kršćanski život, koji se može ostvariti samo uz djela ljubavi prema ljudima u potrebi.

„Vjera je iskorak prema nepoznatom. Iskorak prema onome što nije mjerljivo i vidljivo. Potrebno nam je obraćenje od kršćana iz običaja u kršćane osobnog uvjerenja. Može li biti sretan i zadovoljan onaj koji ne poštuje svoga oca i majku, one koji su mu darovali život? Rečeno je: „Poštuj oca i majku da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji“, a Bog je veći i važniji od oca i majke. Roditelj je i našim roditeljima. Zar nama i našem društvu može biti dobro ako vrijeđamo ime Gospodnje i ne poštujemo Dan Gospodnji? Kakav je to život ako Boga preziremo, vrijeđamo, ignoriramo i zaboravljamo? Najveće zlo je u zaboravu Boga, a sve drugo su samo posljedice“, nastavio je nadbiskup.

Osvrćući se na mentalitet koji nameće život bez Boga, nadbiskup je rekao kako takav pristup dovodi do urušavanja ljudskog dostojanstva te da čovjek postaje rezultat slijepe slučajnosti i kaotičnosti. Suprotno takvom shvaćanju, Bog nam iz ljubavi šalje svoga Sina, kako bismo mogli živjeti život u izobilju. „Potrebno nam je obraćenje utjelovljene vjere, vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima. Po primjeru Majke Marije potrebne su nam geste pohoda. Geste dobrote i susreta još su potrebnije danas u vrijeme digitalne komunikacije jer su prava terapija i lijek za sve veću ravnodušnost, indiferentnost, samodostatnost, zaborav i ignoriranje čovjeka u potrebi“, dodao je.

Pozvao je sve prisutne vjernike na otkrivanje radosti koja se rađa iz osobnih susreta u obiteljima. „U obitelji smo se udaljili, otišli daleko jedni od drugih, postali tuđinci. Ići u pohode svojoj obitelji znači više razgovarati, imati vremena, strpljenja, saslušati, razumjeti, ohrabriti, oprostiti, moliti jedni za druge. Kakva nam je obitelj takvo će nam biti i društvo. Zato Majka Marija posjećuje Elizabetinu obitelj te svojom ljubavlju prati svaku obitelj“, istaknuo je mons. Barišić.

Zaključujući, poželio je da nam Gospin zagovor pomogne kako bismo postali blagoslov društvu i svijetu te dobra vijest svakom čovjeku.

Cijelu nadbiskupovu homiliju pročitajte na ovom linku!

Okupljenim vjernicima obratio se župnik fra Žarko Lučić zahvalivši Ocu nadiskupu na njegovoj prisutnosti kao i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u proslavi svetkovine. Nakon završnog blagoslova splitsko-makarskoga nadbiskupa zazvan je Božji blagoslov na sve nadbožne predmete. Na samom kraju misnog slavlja veliki mješoviti zbor Gospe od Pojišana, zapjevao je himnu Lijepa naša, a potom i pjesmu Gospi „Zdravo Djevo“.