U župi Bezgrešnog začeća BDM u Kaštel Štafiliću na Resniku, nakon duhovne priprave kroz trodnevnicu, proslavljena je 5. rujna u crkvi sv. Majke Terezije blagdan istoimene suzaštitnice župe. U crkvi se nalazi kip Majke Terezije izrađenog od drva slavonske hrastovine, djelo akademskih kipara Branka i Marije Rizlić, kojeg je blagoslovio pok. dr. fra Špiro Marasović.

Svečano misno slavlje predvodio je župnik don Damir Vuletić uz asistenciju salezijanskog bogoslova koji studira u Torinu - Štafilićina Tomislava Lukača. Slavlje kojem je nazočilo mnoštvo štovatelja sv. Majke Terezije iz Kaštela i Trogira, pjesmom je pratio župni zbor kojim ravna prof. Anita Stančić. Misnom slavlju prethodila je molitva krunice i procesija sa slikom sv. Majke Terezije oko crkve koju su nosili hrvatski dragovoljci.

U homiliji don Damir Vuletić se osvrnuo na djelo i lik Majke Terezije, navodeći kako je živjela u Makedoniji, po podrijetlu Albanka, a odgajala se u hrvatskoj kršćanskoj civilizaciji i kulturi. U Skopju je pohađala crkvu  i samostan tadašnjih naših Isusovaca koji su tu živjeli. Tako je uz mnoge strane jezike govorila izvrsno i hrvatski jezik. Kao mlada djevojka usmjerila se, vjerojatno na njihov poticaj na put redovnice, na put kojim će slijediti Krista. „Majka Terezija izgrađuje se u vrijednu djevojku, u sposobnu ženu i postaje redovnica. Imala je svoje velike ideje. Okolina ju nije shvaćala. Ona je bila skromne, male naravi u smislu rasta i odnosa, ali snažnog duha i velike svijeće u svojim rukama, duši, srcu i životu. Usudila se ostvariti čudo Božje na ovom svijetu. Ta skromna Albanka koja je u svojim životnim danima govorila hrvatski kao i mi, govorila je i druge jezike, ali najviše je znala jezik ljubavi. To joj je najbolje polazilo za rukom te je pošla na daleki Istok u Indiju. Oko Calcute živjela je i najviše u svojim počecima i dugim godinama rada surađivala sa najskromnijima, potrebnima, slabima i bijednima. S njom je surađivao naš Isusovac pater Ante Gabrić u smislu misionara ljubavi - Kristove ljubavi prema čovjeku. Svijet je u njoj vidio čudo Božje. Ta skromna, jednostavna, obična, mala žena postala je svjetsko čudo. Dobivala je goleme nagrade, ne samo u Crkvi, već i društvu. Dobitnica je Nobelove nagrade zbog svog rada i predanja, zbog svoje upaljene svijeće danju i noću na svim stazama života, na svim ulicama u okolini Calcute gdje je bilo najviše sirotinje i gubavaca. Ona im je sa svojim sestrama davala sebe, dio svog srca, dio Božje ljubavi i dio materijalnih potreba koje su najglasnije govorile. U tome se očituje lik svete Majke Terezije. Na svim svjetskim pozornicama vidi se kako je u njoj progovorila veličanstvena ljubav prema Bogu i čovjeku“, kazao je.

„Susret s Gospodinom promijenio je život Majci Tereziji. Ona nije vidjela Božju Slavu - veličanstveno Božje prijestolje - Božju svjetlost poput proroka Izekijeva te Izajije. Ona je vidjela jednog prosjaka - siromaha. Taj susret promijenio je puno njen život. Jednom prilikom vozila se vlakom i na jednoj stanici vidjela je siromaha koji je pogledao u njene oči i rekao na engleskom 'I'm thirsty' - žedan sam - kratko je trajao taj susret i ona je u tom prosjaku prepoznala Krista, koji na križu kaže 'žedan sam' - žedan sam ljudskoga srca, suosjećanja, zajedništva… na taj način kroz djela milosrđa željela je utažiti Isusovu žeđ. Isus trpi u nama i žedan je ljubavi. Kad je Isus bio na križu utažili su mu žeđ octom. Tako i mi kad smo u neraspoloženju prema bližnjem utažujemo mu žeđ octom. Zato je važno uvijek imati milosrdno srce. Majka Terezija u svakom čovjeku gledala je Isusa. Ovdje smo u crkvi sa lijeve i sa desne strane su ljudi u kojima je živi Krist. Neka nam pomogne milost Božja da možemo činiti dobro. Tako je važno da se mi osjetimo da smo voljeni, kako bi mogli s iskustvom voljeti druge. Majka Terezija je po matematičkoj metodi pomogla - najprije jednom, pa drugom, trećem… i danas ima na tisuće ljudi kojima je ona pomogla i sestre reda kojeg je ona utemeljila. Koliko je nas ovdje danas - kad bi svaki od nas pomogao samo jednom - koliko bi ljudi bilo utješeno. Kad je jedan američki novinar imao razgovor s njom i rekao joj da on ne bi radio njen posao za tisuće dolara - ona odgovori njemu ne bi ni ja, ali bih za Isusa Krista koji se nalazi njemu - gubavcu. Ona nije razlikovala ljude i u svakom čovjeku gledala ja je dijete Božje - Krista. Dala nam jedan primjer da i mi činimo dobro jedni drugima“, istaknuo je.

Na samom kaju don Damir Vuletić je zaželio da nam po zagovoru ove svete žene Gospodin pomogne da i mi možemo ljubiti i voljeti jedni druge kao što je On volio i ljubio nas, jer jedino je ljubav ona snaga koja mijenja naš život, međuljudske odnose i svijet. Poslije udijeljenog blagoslova - nastavljeno je druženje u prostorijama crkve uz osvježenje i mali domjenak.