U crkvi sv. Stjepana Prvomučenika u Opuzenu, u ponedjeljak 3. kolovoza, na blagdan Našašća relikvija sv. Stjepana, slavljene su tri mise, a središnju, u koncelebraciji župnika don Ante Antunovića, neretvanskog dekana don Davora Bilandžića, don Stipe Jerkovića, te brojnih svećenika, predvodio je prof. dr. don Ivan Kešina.

Govoreći o svetom Stjepanu, prof. Kešina je kazao: „Sveti Luka je zapisao – oni koji ga slušahu, ne mogoše odoljeti mudrosti i Duhu po kojem je govorio. Preostalo je dvoje - ili se prikloniti njegovim riječima i slušati ih ili ga silom ušutkati. Izveli su ga izvan grada te ga kamenovaše. Njegovi progonitelji mislili su kako će ubiti Stjepana te s njim i Krista kojega on naviješta“.

„Ali, može li se istina, može li se ljubav, na ovaj način ubiti? Ne može! Kao što je Učitelj s križa rekao – 'Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine', tako je i Stjepan rekao – 'Gospodine, primi moj Duh', a potom – 'Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!'. Oprašta svojim progoniteljima - to je vrhunac ljubavi - ide u smrt i oprašta. To je veličina sveca; svojom krvlju i svojim praštanjem, Stjepan je dokazao svoju kršćansku zrelost te ljubav za Boga i čovjeka, makar taj čovjek bio i progonitelj. Što bi se dogodilo da je Stjepan predložio kompromis? Može li prorok prestati prorokovati, može li prorok ne svjedočiti onoga koji ga je poslao? Kada bi prorok i prestao prorokovati i svjedočiti, kamenje bi progovorilo. Svjedočenje za našeg Spasitelja ne dopušta trule kompromise! Od vremena apostola do danas, bezbroj je onih koji su na najrazličitije načine svjedočili Boga ljubavi - Boga milosrđa“, nastavio je.

„U vrijeme Rimskoga Carstva bilo je oko 17 milijuna mučenika, a i danas milijuni kršćana u svijetu trpe progone zbog vjere. I u našem narodu, prihvativši katoličku vjeru, sklopivši savez s Papom, Bogom, od stoljeća sedmog, čuvali su naši praoci vjeru kroz stoljeća, i ginuli za krst časni i slobodu zlatnu. Istina, bilo je kroz povijest i Hrvata, katolika, koji su se javno distancirali, odricali svoje vjere. Sjetimo se, u osmanlijsko vrijeme, za vrijeme Turaka u Bosni, mnogi su se poturčili. Godine 1945. toliki Hrvati – katolici odrekli su se Boga, vjere, Crkve, vrednota otaca, priključivši se udbaškom lobiju, koji je do 90-ih godina - a njihovi sinovi i unuci do naših dana - maltretirao, proganjao i ubijao“, dodao je.

„Mnogi i danas pokušavaju sreću i mir kupiti novcima za koji su prodali svoj obraz i svoju dušu. Isus nam želi reći, vjerujem da se i Stjepan priključuje Učitelju, kako se ne može sreća i mir kupiti novcima za koje ste prodali svoj obraz i svoju dušu, svoju vjeru i vrednote praotaca - Boga, Crkvu, rod i svoj narod. Ne može se kupiti sreća i mir novcima za koje pljuju po prolivenoj krvi i grobovima palih hrvatskih branitelja. Oni su ginuli za slobodu, za krst časni i slobodu zlatnu, za neovisnost Hrvatske“, rekao je, zaključivši „kako čovjek, kršćanin, vjernik, ne može i ne smije trgovati oko istine, vjere i križa“.

Trodnevnicu za proslavu blagdana predvodio je župnik don Ante Antunović, a misna slavlja je pjesmom uzveličao župni zbor kojim ravna prof. Marijana Franičević.